Nije svačije kroz selo pjevati - aplauz samo za poljoprivrednike!

"Moj je otac sa 80 dunuma zemlje othranio 15 djece i normalno živio. A ja danas sa 300 dunuma, imam auto staro 48 godina i traktor od 50 godina", ovako je Mito iz Orašja, ljetos stao pred medije i možda na najbolji način opisao u kakvom smo poljoprivrednom stanju, odnosno s*anju, bez pardona!

Na kraju 2023. valja opet ponoviti, kao i koncem prošle godine - nezapamćeno, nikad gore i ne ponovilo se!

Ništa od zamaha

Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske i Federacije BiH, preuzela su svježa lica, podsjetimo Savo Minić imenovan na samom kraju 2022., a Kemal Hrnjić krajem aprila ove godine, i potajno su se mnogi nadali pozitivnom zamahu u agraru. Možda bi se to i ostvarilo, možda, da se ove godine nije sjatilo i zlo i naopako.

Red mraza, red poplava, pa oluje i to - superćelijske. Uništeni su usjevi i zasadi, poplavljena kukuruzna polja ponovo su presijavana, što nije mraz dokusurio je led na voćkama, a onda je stigla i afrička svinjska kuga i opustošila obore domaćinima. Smjena kiše i sunca pred kraj ljeta donese bolest u vinograde, pa ih je onda i led stukao. Uzduž i poprijeko države, stradalo je i grožđe.

A, što nisu klimatske promjene i bolesti, potamanila je divljač. Skoro od prvog do zadnjeg dana ove godine zalazile su u usjeve, štale i pčelinjake izgladnjele životinje tražeći svoj plijen.

Sve se sjatilo na leđa bh. poljoprivrednika, ali ne da se ovdašnji žilavi čovjek. Krivili su od Harpa, preko Bill Gatesa, pa do ministara i opet nastavili proizvodnju.

"Uvoze nam smeće, domaće proizvođače uništavaju", reći će velika većina ako se upustite u polemiku, ali i priznati da je malo i do nas, nego, nemoj to pisati!

Kad jadikovanje i polemiku završe, opet pale svoje mašine i odoše raditi u polje. Mnogi, kao Mito s početka priče, na starim traktorima oru bosansku zemlju koja 'neće bolan toliko izdati', i ono što nikne, valja dalje plasirati. A tržište nemilosrdno, našim vlastima, reći će - sve tuđe draže nego ono iz naše njive.

Neuređen sistem, nejedinstven registar pokazao je i javašluk pri dodjeljivanju raznih poticaja. Nije svako onaj ko ima traktor, kravu i 10 kvadrata kupusa poljoprivrednik. Pokazalo se to i na primjeru gradačačke šljive, koja je brend ne samo tog grada nego cijele BiH. Pazite sad, voćari su bacajući svoju računicu na papir došli do spoznaje da im je isplativije okrenuti se industrijskoj proizvodnji, što bi u potpunosti uništilo jedan brend. Da su se svi okrenuli takvom načinu proizvodnje gradačačka šljiva bi za nekoliko godina bila izbrisana s lica zemlje.

Sjetimo se još i malverzacija s navodnom sojom u Kalesiji, gdje inspektori ne nađoše ni grma, a „neki tamo“ ubirao je na to šest godina samo poticaje. Ko je, šta je, nikad se saznalo nije. Možda će pokazati revizorski izvještaj za nekoliko mjeseci.

Nedosanjani snovi

Plavi dizel, ograničenje uvoza, državno ministarstvo poljoprivrede – ostaše nedosanjani snovi i ove godine. Mnogo je globalnih kretanja (o njima u drugom tekstu) koja su utjecala i na tržišno beznačajnu državu poput BiH, ali i ovdje ima one malo je i do nas.

Pala nam je opet proizvodnja, svega, pa i mlijeka - naša strateška grana razvoja poljoprivrede. I nju smo skoro dokusurili ove godine.

I na kraju aplauz ide samo našim domaćinima. Džaba sve nedaće, opet su zasijali i uzorali, lavovski se bore iako daleko od konkurencije - predaja je za slabiće!

Nije svačije kroz selo pjevati, ko se prepozna, sram ga bilo!

Farmeri, sretno u 2024., živi nam i zdravi bili!