Udruženje voćara TK traži sastanke s resornim ministrima. Usvojili nekoliko zaključaka!
Proizvođači krošnjastog voća (jabuke, kruške i šljive) potpuno su izgubili konkurentnost na tržištu, konstatirano je na sastanku Udruženja voćara Tuzlanskog kantona. Posljednjih nekoliko godina, niske proljetne temperature i grad, devastirali su ovu proizvodnju.
Posljedice su najviše osjetili na području Gradačca koji je okosnica proizvodnje šljive. Mnogi voćari su, kako navode, zapustili nasade, izostavljajući čak i osnovnu rezidbu, jer isplativosti nema. U posljednje vrijeme skoro da nema godine kada ih nije pogodio grad. Ledovano voće nema prolaza ni na kakvom tržištu.
"Nekako sve kilavo ide u smislu protivgradne zaštite na području Gradačca. Urađene su stanice u dijelovima gdje nema neke značajne proizvodnje, a ovdje nema", konstatirano je na sastanku.
Stoga je krajnje vrijeme da se nešto poduzme kako bi se spasila proizvodnja konzumnog voća. U tom smjeru nastupit će i petočlana delegacija ovog Udruženja koja će, kako je zaključeno, zatražiti sastanke sa resornim kantonalnim i federalnim ministrom.
Sekretar Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju Kantonalne privredne komore Tuzla, Suad Selimović, u izjavi za Agroklub, ističe da će tema sastanka s kantonalnim ministrom poljoprivrede biti poticajna politika.
"Bilo je propusta oko pitanja šta su ekstenzivni, šta intenzivni, a šta poluintenzivni nasadi, kako je u programu novčanih podrški razvrstano, po broju stabala po jedinici površine. Veliki problemi su nastali kada su administrativci počeli računati. Pojedinim proizvođačima su odbijali po dva, tri dunuma, odnosno uračunat je i onaj dio voćnjaka gdje se mašina okreće da bi ušla iz reda u red", kaže Selimović, dodavši da je veliko nezadovoljstvo voćara.
Na sastanku s federalnim ministrom poljoprivrede, voćari žele razgovarati o Strategiji, odnosno poziciji uzgajivača krošnjastog voća. Posebna priča je, kako navodi naš sagovornik, izvoz i velika nekonkurentnost, u odnosu na kvalitet proizvoda.
Tražit će, kaže nam, javnu raspravu po svim proizvodnjama i da se uradi revidiranje strategije koja ne odražava stvarno stanje poljoprivrednog sektora. Odnosno, da ovaj dokument bude strategija tranzicije ka postizanju standarda EU.
"U poticanju po hektaru, bolje su prošli oni koji nisu uređivali svoje voćnjake. Proizveli industrijsku šljivu, stresli i prodali za rakiju, ništa nisu uložili, a uzeli poticaje", precizira.
Kao poseban problem istaknuta je starost voćara, gdje prosjek godina između 55 i 60. Mladih proizvođača skoro da i nema. Ekstreman faktor, kako ističe Selimović, je i nedostatak radne snage.
"Mladi ljudi su otišli vani. Ljetos se berač nije mogao naći za dnevnicu ispod 80 maraka. Kada pogledamo troškove, od goriva i zaštitnih sredstava, dolazimo u situaciju da ćemo uskoro imati samo industrijsku proizvodnju, odnosno voćnjake u kojima nema ulaganja. Stresi i pokupi", naveo je.
On je dodao i kako se priči o historijskim agrarnim budžetima i ulaganjima u poljoprivredu treba dodati i onu o inputima. Više su, naglašava, rasle cijene repromaterijala nego budžet za poljoprivredu.
"Proizvođači ulažu, uzgoje, poberi, prodaju, dobiju pare i onda plate troškove i njima ništa ne ostane. Voćar kao protočni bojler, to je van pameti", zaključuje Selimović.
Naslovna fotografija: Depositphotos/nehruresen/Suad Selimović
Tagovi
Autorica