Kako izliječiti jagnjad od pantljičare?

Paraziti su organizmi koji žive na račun svog domaćina. Kada se nađu u unutrašnjem tijelu domaćina nazivaju se endoparaziti, a ako ga napadaju spolja, ektoparaziti. U sljedećim redovima podsjetićemo stočare na pantljičaru koja poslije prvih proljećnih paša brzo naseljava crijevni trakt jagnjadi.

Spriječite ugibanje ovaca pravilnom zdravstvenom zaštitom

Prouzrokovači ove bolesti su pantljičare od kojih je najčešća Moniezia ekspanza, čija se dužina kreće od tri do osam metara. One žive u tankom crijevu jagnjadi, pričvršćujući se za zid crijeva pomoću kukica koje imaju 'na glavi'. Jagnjad se zarazi na paši kada sa travom u organizam unosi neku vrstu grinja, koja sadrži razvojne oblike prouzrokovača ove bolesti. Razmnožene pantljičare u crijevima oduzimaju hranu životinji i izlučuju otrove.

Obolila jagnjad na početku su fizički slabija

Oboljenje se javlja najčešće poslije tri četiri sedmice po izgonu na pašu. U početku oboljevaju fizički slabija i mlađa jagnjad. Slaba ishrana, posebno po zalučenju, loši smještajni uslovi i kišovito vrijeme brzo šire zarazu.

Oprez pri ispaši stoke, koje biljke izbjegavati

Obolila jagnjad počinju da mršave, nerado i sa naporom se kreću za stadom, slabije jedu i učestalo izbacuju prolijev zelenkaste boje. U izmetu mogu se vidjeti bjeličasta tjelašca, nalik zrnu riže. To su zadnji dijelovi pantljičara. Oboljenje može imati još teže oblike, ako se pojave razne bakterijske infekcije.

"Zaražena grla, bez obzira da li pokazuju izrazite simptome bolesti, zaostaju u rastu i težini, čak i za 20 do 30 odsto, što praktično znači da svako četvrto, peto jagnje u stadu neće se moći dobro unovčiti. Zato, ako se kontroliše zdravstveno stanje jagnjadi od prvih sedmica života do izgona na proljećnu pašu i preduzmu mjere zdravstvene zaštite, svakako će štete biti umanjene", naglašava doktor veteterinaske medicine Aleksandra Jelesijević-Grigorić.

Dobro izdvojiti jagnjad u ograđani pašnjak

U područjima sa prostranim pašnjacima, preporučuje se takozvana pregonska ispaša da bi se izbjegla zaraza jagnjadi. U određenoj parceli, dijelu pašnjaka, jagnjad može da se napasa do dva mjeseca, poslije toga se pregoni u drugu parcelu, gdje do tada nisu boravile ovce i to tako redom dok traje pašni period. Dobro bi bilo izdvojiti jagnjad od ovaca i napasa na ograđenom pašnjaku.

Plavi kamen i gorka so u borbi protiv pantljičare

Postoje efikasni ljekovi za suzbijanje ove bolesti, a mlade stočare podsjećamo na često primjenjivan lijek u praksi - sa spravljenim 25-procentnim rastvorom bakarnog sulfata (plavog kamena) jagnjad se napaja u količini od 15 do 80 mililitara, zavisno od njihove težine i starosti. Poslije tri sata daje se lječenoj jagnjadi i 5-procentni rastvor gorke soli u količini od 20 do 30 mililitara da bi se ubrzalo izbacivanje pantljičara iz crijeva. Rastvor se daje izjutra, prije izgona na pašu.

Ispaša - efikasna ishrana u planinskim predjelima

"Prije svakog tretmana jagnjad se ne hrani 24 časa, da bi ispraznili crijeva. Liječenje treba započeti i mjesec do mjesec i po dana od izgona na pašu. Ako je riječ o masovnoj zarazi, liječenje sa pomenutim rastvorom treba ponoviti poslije dvije-tri sedmice. Po završenom liječenju obore i ispuste treba dobro očistiti i đubre zatrpati da bi se izbjeglo raznošenje zaraznog materijala u okoliš. Uporedo s tim, treba poboljšati ishranu (pšeničnim mekinjama, kukuruzom i ječmenom prekrupom) dok jagnjad malo ojača", savjetuje naša sagovornica.