Oprez pri ispaši stoke, koje biljke izbjegavati

Nisu sve biljke poželjne u ishrani stoke, u slobodnoj ispaši ili ograničenom pregonskom sistemu ispaše nerijetko stoka konzumira biljke koje mogu prouzrokovati razne metaboličke probleme. U nizinskim ili planinskim predjelima stoka izlazi na ispašu na pašnjake koji se ne održavaju redovno, te postoji opasnost od konzumiranja otrovnih biljaka i korova. Stoka, iako izbjegava otrovno bilje i korov, vremenom se može priviknuti na bilje koje može prouzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Bilo bi poželjno poznavati neke vrste otrovnih i štetnih biljaka, iako nisu sve opasne u određenom stadiju razvoja ili prisutnosti vlage, ali prvenstveno najbolje rješenje su agromjere. Kultivacija, česta kosidba i povremena kalcifikacija livada i pašnjaka koji se koriste za ispašu je mnogo lakše i učinkovitije rješenje.

Opasnost od cijanovodične kiseline

Cijanovodična kiselina nastaje kao produkt sinteze biljnih proteina u želucu i izaziva jako ozbiljne zdravstvene probleme kod stoke. Konzumiranjem mladih biljka stvaraju se veće šanse za pojavu cijanovodične kiseline u želucu, naročito sa livada i pašnjaka gdje su tla bogata azotom. Posebno su osjetljivi konji i životinje u početnim fazama razvoja. Dobri preduvjeti za stvaranje ove nepoželjne kiseline u želucu su i vanjski uvjeti koji utiču na biljke, naročito na ispaši pri visokoj relativnoj vlažnosti zraka i temperaturama preko 30 °C.

Također jedan od najčešćih zdravstvenih problema naročito goveda i konja je dijareja i iritacija crijeva. Potrebna je brza intervencija i reagovanje farmera ukoliko dođe do trovanja prilikom ispaše stoke. Najčešći simptomi koji se mogu uočiti je da životinje postaju nemirne, razdražljive i najbitnije za uočiti je nepravilan hod koji se javlja zbog pojave grčeva kod životinje. Istog momenta je preporučljivo prekinuti ispašu i odvesti stoku sa pašnjaka. Ukoliko se zakasni sa brzom intervencijom, životinje često prvo padaju u komu, a zatim i ugibaju.

Uzročnici trovanja

Životinje ne poznaju koja biljka je otrovna, koja nije, koristeći se čulom mirisa i okusa konzumiraju i nerijetko i bilje koje je otrovno,  koje nema neugodan miris i ukus. Uveliko stepen otrovnosti zavisi i od konzumirane količine, konstitucije i uhranjenosti životinje. Na zapuštenim pašnjacima i livadama, gdje se nisu vršile agromeliorativne mjere posebnu pažnju farmer mora da obrati na biljni sastav. Mnogo lakše je pri pregonskoj ispaši u ograđenom prostoru i prethodno urađenim kultivacijskim fazama, ali pri slobodnoj ispaši pojedino bilje treba obavezno izbjegavati. Najčešće otrovno i nepoželjno bilje, karakteristično za ovo podnevlje:

• Milica ili prolevak Prolevak (Gratiola officinalis L.)
• Obična mlječika (Euphorbia cyparissias)
• Mak turčinak (Papaver rhoeas L.)
• Različak modri (Centaurea cyanus)
• Kiselica (Rumex acetosa)
• Žabnjak (Ranunculus repens)
• Zvonac ili šuškavac (Rinathus minor)
• Poljska preslica (Equisetum arvense)

Kako izgleda pojedina biljka, provjerite u galeriji fotografija ispod članka.