Spriječite ugibanje ovaca pravilnom zdravstvenom zaštitom

Samo zdrave, pravilno hranjene i dobro njegovane ovce, mogu sa uspjehom tokom svog proizvodnog ciklusa da daju dovoljne količine kvalitetnih proizvoda. Zato svaki uzgajivač mora da vodi računa o zdravstvenom stanju svojih ovaca.

Svaka bolest prouzrokuje, kako neposredne tako i posredne gubitke. Iz tog razloga, najbolje je preduzeti sve zootehničke mjere prilikom smještaja, ishrane i njege. Takođe, neophodno je primjenjivati sve preventivne mjere zdravstvene zaštite kako bi se spriječilo oboljenje ovaca.

Domaće ovce otpornije na bolesti

Domaće, primitivne i ovce sa slabim proizvodnim svojstvima, koje dobar dio vremena provode u prirodi, znatno su otpornije od oplemenjenih i visokoproizvodnih pasmina. "Selekcija ovaca na visoku proizvodnju često je praćena smanjenjem njihove otpornosti u odnosu na razne uzročnike oboljenja ili na lošije uslove uzgoja. Držanje ovaca u većim stadima i u zatvorenom prostoru stvara više mogućnosti za pojavu raznih oboljenja, kao i njihovo brže prenošenje sa bolesnih na zdrave životinje", kaže savjetodavac Radiša Petrović. Da bi odgajivač što efikasnije mogao ovcama da pruži zdravstvenu zaštitu treba da raspolaže osnovnim znanjem o uzrocima pojave pojedinih bolesti, kako se one ispoljavaju kod životinja, šta je potrebno učiniti da bi se spriječila njihova pojava, kao i da se na vrijeme zatraži pomoć veterinara.

Bolesti se javljaju zbog nepravilne ishrane

Oboljenja kojima se još uvek ne poklanja dovoljno pažnje jesu ona koja nastaju uslijed nepravilnosti u ishrani ovaca. Ona se često javljaju kod visokoproizvodnih jedinki i tako stvaraju uslove za pojavu drugih bolesti. Pri nepravilnoj ili nedovoljnoj ishrani, ovce oslabe, gube kondiciju čime im se smanjuje i prirodni imunitet na djelovanje raznih uzroka oboljenja. Zbog toga, svaki uzgajivač ovaca treba da zna nešto više o sljedećim problemima kako bi ih pravilnom ishranom mogao spriječiti.

Toksemija ojagnjenjih ovaca oboljenje je koje se javlja kod ovaca u poodmakloj bremenitosti, naročito kod onih koje nose blizance ili trojke. Bolest izaziva nedostatak glukoze u ovčijem organizmu. Znaci ove bolesti mogu se javiti kod pojedinih životinja ili istovremeno kod većeg broja ovaca.

Oboljela ovca može biti mršava ili debela. "Životinje uzimaju manje količine hrane, dižu glavu i pokazuju znake opšte slabosti. Bolesne jedinke najčešće leže na grudnoj kosti, a mogu se podići samo uz pomoć čovjeka. Iz nozdrva curi sluz i disanje je ubrzano. U toku bolesti može doći do pojave sljepila, podrhtavanja mišića i ako se životinja ne liječi, smrt nastupa za nekoliko dana", objašnjava Petrović. 

Pojava toksemije uspješno se može spriječiti adekvatnim držanjem ojagnjenih ovaca i blagovremenim obezbjeđenjem ishrane bogate ugljikohidratima. Za prevenciju bolesti preporučuje se davanje propilen glikola ili sirupa od kukuruza koji se daje ovcama da popiju, u količini od 200 ml i to četiri puta u toku dana. U odmakloj fazi ove bolesti, preporučuje se davanje 250 - 500 ml 10 -20 % glukoze intravenozno. Međutim, u takvim slučajevima najbolje je pozvati veterinara koji će pružiti optimalnu pomoć bolesnim životinjama.

Hipoglikemija - Ova bolest poznata je još i kao mliječna groznica i javlja se kod svih pasmina i spolova ovaca. Hipoglikemija se prvenstveno javlja kod debelih ovaca, u posljednjih šest sedmica ojagnjenosti i tokom prve sedmice perioda mliječnosti. Nastaje kao posljedica smanjenja kalcija u krvi životinje.

Čime hraniti ovce nakon jagnjenja?

Najveće potrebe ovaca za kalcijem su u posljednje tri do četiri sedmice ojagnjenosti. U slučaju kada ovca nosi blizance, potrebe za kalijem i fosforom gotovo su dva puta veće u odnosu na ovce sa jednim plodom. U početnoj fazi ovog oboljenja, ovce pokazuju znake ukrućenosti, podrhtavanje mišića, mišićnu slabost i ubrzano disanje.

Obavezna dopuna ishrane mineralima

U kasnijoj fazi, ovce padaju na grudnu kost sa glavom ispruženom napred. Kod ovih jedinki na kraju dolazi do razvoja paralize i one padaju u komu. "Kao dopuna ishrani, tokom posljednjih šest sedmica ojagnjenosti i u vreme ranog perioda mliječnosti, ovcama treba u ishrani obezbjediti i mineralne dodatke koji sadrže dosta  kalcija i fosfora (2:1), magnezija i vitamina A i D", savjetuje Petrović. U slučaju oboljenja od hipoglikemije, bolesne životinje veoma brzo reaguju na intravenozno davanje 50 -100 ml 20% kalcij glukonata.

Acidoza rumena - Do pojave ovog problema najčešće dolazi zbog naglog uzimanja suvišnih količina zrna žitarica (kukuruz, pšenica, ječam, raž), zelenog kukuruza, repinih rezanaca, melase i različitih plodova voćaka, na koje ovce nisu naviknute (varenje je otežano). Bolest se karakteriše gubitkom apetita kod životinje, depresijom, šepavošću i na kraju komom.

Ovo oboljenje obično dovodi do značajnih ekonomskih gubitaka koji su izazvani uginućem ovaca. Tokom prva dva do tri dana, poslije naglog uzimanja ovakvih hraniva kod životinja dolazi do pojave proliva i bolova u stomaku. Opšta slabost ovaca smanjuje njihovu pokretljivost i na kraju one koje leže padaju u komu i na kraju uginu.

Kao predohrana tokom ove bolesti ovcama treba omogućiti uzimanje prekomjernih količina zrna žitarica i drugih hraniva. Nakon pojave prvih simptoma, te životinje treba hraniti obrocima koji su sastavljeni od kabastih hraniva, a tek onda postepeno povećavati količinu koncentrata u obroku.

Nedostatak vitamina i minerala

Nepravilna vitaminsko - mineralna ishrana ovaca kao i jagnjadi, dovodi do smanjenja proizvodnje, pojave bolesti pa i do njihovog uginuća. Nedostatak ovih hranjivih materija slabi njihov imunitet zbog čega su više podložne raznim bolestima. Kod ovaca koje proizvode veliku količinu mlijeka, mesa ili vune, veće su i potrebe za vitaminima i mineralima, o čemu se posebno treba voditi računa.

Uslijed nedostatka minerala u ishrani kod jagnjadi, dolazi do pojave rahitisa, kao posljedice nedostatka i poremećaja u prometu kalcija i fosfora. Uzrok bolesti je manjak vitamina D u hrani, koji u organizmu reguliše promet ova dva minerala i njihov međusobni odnos.

Znaci bolesti ispoljavaju se već u prvim mjesecima života u vidu zaostajanja jagnjadi u rastu, kosti im omekšavaju i dolazi do njihovog iskrivljavanja. Kod odraslih ovaca (naročito onih sa višom proizvodnjom mlijeka) ukoliko se ovi elementi ne obezbjeđuju u dovoljnoj količini preko hrane, dolazi do njihove mobilizacije iz kostiju, što u težem slučaju izaziva njihovo omekšavanje pa i lomljenje.

Preventiva posebno važna za jagnjad

Kao i kod rahitisa, tako i kod omekšavanja kostiju, češći boravak ovaca i jagnjadi na svježem vazduhu i dobra ispaša, doprinjet će uspješnom izlučenju. Kod mladih jaganjaca, uslijed nedostatka minerala selena i vitamina E, dolazi do bolesti bijelih mišića. Ovo oboljenje nastaje uslijed promjena u mišićima i dovodi do otežanog i ukočenog kretanja u oboljelih životinja, kao i otežanog disanja. Bolest najčešće zahvata i srce, poslije čega jagnjad najčešće uginu.

Uzgoj jagnjadi do zalučenja

Preventiva za ovo oboljenje je vitamin E putem injekcija ili u prahu, za ovce koje se uzgajaju na terenima koji su siromašni selenom. U našim uslovima, mlađoj jagnjadi poslije prvih sedmica života obavezno treba dati putem injekcije preparate koji sadrže selen.

Da bi se životinje uspješno zaštitile od pojave ovih bolesti, potrebno je u njihovoj ishrani koristiti mineralno - vitaminske dodatke ili premikse. Ove dodatke proizvode fabrike stočne hrane i u smesama koncentrata, dodaju se u količini od 0,5 - 1%.