Braća Luka i Filip Ajdović u Turskoj četiri godine unazad bave se stočarstvom. Dvije farme sa oko 50 krava i nešto više bikova rase holstein, izgrađene su od sopstvenih sredstava jer, kako kažu, papirologija za dobijanje subvencija potrajala bi oko dvije godine.
Za braću Ajdović čuo je gotovo svaki domaći turista koji je ljetovao u Kušadasiju u Turskoj. Luka i Filip u starom gradu jednog od najpopularnijih turskih ljetovališta vode prodavnicu "Tufan" u kojoj turistima sa Balkana po jedinstvenim cijenama nude pregršt začina, čajeva, poslastica i tipičnih suvenira te bliskoistočne zemlje.
Okačene zastave Turske, Bosne i Hercegovine i Srbije njihovu prodavnicu čine prepoznatljivom i interesantnom za turiste ovog podneblja.
Međutim, osim posla u turizmu Luka i Filip bave se i stočarstvom. Nedaleko od mjesta Ajdin, koje se nalazi na sat i po vremena vožnje od Kušadasija, prije četiri godine sagradili su dvije farme i upustili se u stočarske vode.
"U vrijeme državnog udara i nemira u Turskoj 2016., nije bilo posla u turizmu pa smo se okrenuli stočarstvu. Imali smo zemlje i riješili smo da napravimo farmu jer se od tog posla može zarađivati tokom čitave godine. Prvo smo izgradili smještajne objekte, magacin i štale, a nekoliko mjeseci kasnije nabavili smo krave. Ovim poslom najviše se bavimo Filip i ja, ali imamo pomoć i četvorice braće", objašnjava domaćin Luka, na našem jeziku.
Za početak nabavili su tridesetak steonih junica holstein rase, koje su se otelile za pet do devet mjeseci.
"Sada na dvije različite farme imamo oko 50 krava za mužu i nešto više bikova za meso. Za vrijeme turističke sezone nemamo toliko vremena da se bavimo farmom, zato smo angažovali rođaka da je vodi. Uposlili smo i jednu porodicu koja živi na farmi i vodi brigu o grlima", kažu Ajdovići.
Na njihovoj farmi gotovo su svi procesi automatizovani - od muže, preko održavanja higijene vimena kod krava. U isto vrijeme muze se 14 krava, a dobijeno mlijeko prodaju državnoj firmi sa kojom imaju ugovor o otkupu. Proizvodnja za poznatnog kupca, važna je garancija ovog posla, objašnjavaju naši sagovornici.
"Kada smo se krenuli baviti stočarstvom, hranu za krave od 50 kilograma plaćali smo pet, a sada košta 15 eura. Tri puta je poskupila. S druge strane, u to vrijeme otkupna cijena za litru mlijeka bila je oko jedne (3,80 KM), a sada je dvije i po lire (1,5 KM). Zarada nam nije velika, ali srećom imamo više grla pa uspijevamo održati ekonomsku isplativost ovog posla", kaže Luka.
Na kraju svakog mjeseca isplaćuje im se cijena prodate količine mlijeka, zbog čega znaju kako i na koji način rasporediti troškove i prihode.
"Ipak, za nas šestoricu to je malo para. Zbog toga se pored stočarstva bavimo i drugim djelatnostima. Držimo ukupno tri prodavnice u Kušadasiju, Bodrumu i Ajdinu, a prodajemo robu i na pijaci."
Farme su izgrađene po europskim standarima, opremljene 24-satnim video nadzorom. Izgradili su ih od vlastitih sredstava, ne oslanjajući se na pomoć države jer, kako kažu, papirološke procedure za dobijanje subvencija potrajale bi oko dvije godine.
"Sada svakog mjeseca dobijamo podsticaje od države na prodate količine mlijeka. Primjera radi, ako prodamo 10 tona mlijeka, po litri dobijamo oko 1,5 KM. Za svako novo tele jednokratno u toku godine dobijamo od 250 do 300 lira (65.04 - 78.04 KM) i za kravu koja se otelila još toliko", ističe Luka.
Dnevno na njihovoj farmi se proizvede oko 1.500 litara mlijeka, što znači da svaka krava u prosjeku daje oko 25 do 30 litara mlijeka, objašnjava naš domaćin u Turskoj.
Najveći dio junećeg i mesa od bikova plasiraju turskim veleprodajama. Taj posao je gotovo bez rizika i unosan je, kažu oni, dodajući da su mogućnosti plasiranja tog proizvoda široke, naročito ako se uzme u obzir da su u Turskoj karakteristične velike familije, koje za različite proslave služe specijalitete upravo od ovog mesa.
"Na primjer, familija iz sela ima vjenčanje i treba im meso. Ja im prodajem za keš po nešto višoj cijeni jer veleprodaje uzimaju veće količine. Istina je da mi se to više isplati, ali nema uvijek takvih porudžbina. Inače, otkupna cijena mesa se mijenja iz dana u dan. Veleprodajna je, na primjer, pet eura po kilogramu, a u prodavnici se cijene kreću od osam do 15 eura za kilo."
Inače, stočari u Turskoj na raspolaganju imaju državnog veterinara čiji dolazak se ne naplaćuje. Međutim, kako su državni stručnjaci često okupirani i u stisci sa vremenom, dešava se da angažuju privatnike. S druge strane, baveći se ovim poslom naučili su da sami opsluže krave, da im daju injekcije i pomognu im prilikom teljenja.
"Naša majka je sa sela i sreća je što imamo mnogo rođaka koji čuvaju krave kod kuće, bilo zbog mlijeka ili mesa. Od njih smo mnogo naučili i dalje učimo", kaže Luka.
Na petnaest hektara sopstvenog obradivog zemljišta uzgajaju kukuruz za silažu, a kada oduzmu subvencije i troškove, treba da dodaju oko 50 lira (oko 13 KM) za pojedinačnu ishranu svakog grla. Zato, stočari u Turskoj priželjkuju smanjenje cijena hrane za stoku jer kako sada stvari stoje, teška su vremena za one koji imaju malo grla, a bave se isključivo ovim poslom.
Tagovi
Autorica