Nije svaka voda dobra za zalijevanje: Stručnjaci savjetuju prvo analizu

Iako je kiša najbolji izvor snabdjevanja vlage u zemljištu, zbog sve češćih klimatskih promjena, uočava se značajan nedostatak padavina u periodima kada je tlu to neophodno, što okreće poljoprivrednike vještačkom navodnjavanju usjeva. Ovu zimu obilježilo je pretežno suho vrijeme, te se veliki poljoprivredni proizvođači moraju osloniti na navodnajvanje. Međutim, u tom procesu veoma je važno koristiti adekvatnu vodu.

Suša je - ratari, pričekajte sa sjetvom strnih žita do prvih padavina

"Prije početka bilo kakve poljoprivredne proizvodnje koja zahtjeva upotrebu navodnjavanja, potrebno je konsultovati stručnjake i odnijeti vodu na analizu kako bi se utvrdilo da li je odgovarajućeg sastava, da li je addekvatna mineralizacija, mikrobiološka i toksikološka ispravnost i onda krenuti sa proizvodnjom", ukazuje Jasna Grabić sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu (susjedna Srbija, op. ur.) i dodaje da je to bitno ukoliko su u pitanju usjevi koji zahtjevaju veliku količinu vode.

Štetnost mineralizovane vode

Ukoliko se zemljište zalijeva vodom koja je veoma mineralizovana, može doći do pogoršanja mineralnog sastava tla što se, dodaje, može loše odraziti na prinos biljaka.

Sistemi navodnjavanja povrća - paradajz i paprika trebaju "kap po kap", a kupusnjače kišenje

"Veoma je bitno kontrolisati vodu, prije svega sa aspekta mineralizacije. Druga stvar je mikrobiološki sastav vode. To se prije svega odnosi na površinske vode, jer različite patogene bakterije mogu zaostati na recimo povrtarskim vrstama ukoliko je folijarno zalijevanje u pitanju i time da budu nepodobne za ljudsku upotrebu", objašnjava naša sagovornica.

Voda za piće degradira biljke?

Iako se može činiti da je voda za piće najpogodnija za zalijevanje povrtnjaka, ovaj stručnjak objašnjava da istraživanja pokazuju da voda iz vodovoda, iako je prošla i mikrobiološku i toksikološku provjeru i sa te strane je bezbjedna, u slučaju navodnjavanja sa njom, dolazi do degradacije ili biljke ili zemljišta ili opreme.

"Rezidualni hlor jeste problem, ali i mineralizacija, koja je po pravilu za pijaću vodu dobra dok u slučaju klasifikacija za navodnjavanje može biti veoma nepovoljna. Dugoročno, to se može odraziti i na degradaciju kvaliteta tla. Ipak, u ovom slučaju treba podvući da količine vode predstavljaju problem! Pijaća voda je isključivo namjenjena vodosnabdjevanju, tj. upotrebi u domaćistvu i napajanju stoke, a upotreba radi zalijevanja se može sprovesti samo ukoliko zalihe za pomenute prioritetne namjene nisu ugrožene".

Kišnica je pravi odgovor

Dodaje da se to odnosi i na primjenu bunarske vode kod koje, napominje, treba uzeti u obzir izdašnost bunara, odnosno da li on može podmiriti potrebe datog povrtnjaka. Zaključuje, potrebno je da svi veliki povrtari dobro sagledaju raspoložive količine vode i moguća odstupanja, kako bi obim svoje proizvodnje i zahtjeve za vodom prilagodili specifičnoj situaciji.

Dodatne količine vode, savjetuje, trebalo bi obezbjediti i prikupljanjem kišnice, što je rijetka praksa.

Pravilnim zalivanjem do većeg i kvalitetnijeg roda povrća

"Klimatske promjene koje se događaju oslikavaju se kroz sve nestabilnije vremenske prilike kao što su duži sušni intervali i nepogode praćene obilnijim padavinama, te se prikupljanju kišnice vidi kao jedno do mogućih rješenja", poručuje Grabić.

Ovakav vid navodnjavanja, dodaje, odnosi se prije svega na proizvođače koji imaju proizvodnju u plastenicima i staklenicima jer zatvorena proizvodnja onemogućava direktan kontakt atmosferskih padavina i kiše sa zemljom i biljkama.