Koja je veza između Zlatka Dalića i Ćire Blaževića? Najpoznatiji bh sirevi!

O Zlatku Daliću, treneru hrvatske nogometne reprezentacije koja je ušla u finale Svjetskog prvenstva u nogometu i sutra će (nedjelja) zaigrati utakmicu života protiv Francuske, samo je u posljednjih nekoliko sati ispisan niz članaka u mnogim svjetskim medijima. 

Zlatko Dalić, rođeni Livnjak koji je ovih dana ondje dobio svoju ulicu,nadmašio je svog sunarodnjaka i svog učitelja, legendarnog trenera Miroslava Ćiru Blaževića, rođenog Travničanina koji je hrvatsku reprezentaciju 1998. godine doveo na treće mjesto tadašnjeg Svjetskog prvenstva u nogometu. Ova su dva trenera različitih karaktera pa je tako Ćiro u jednom intervjuu rekao kako je razlika između njega i Dalića ta što je on bio tiranin, a Dalić je pedagog. No, ono što im je zajedničko je njihova pristupačnost, iskrenost, upornost i predanost - kod Dalića s dozom smirenosti i poniznosti, a kod Blaževića ekscentričnosti i pomalo oholosti. 

Dalića i Blaževića vežu i sirevi 

No, kao što sam na početku napisala, obojica velikih hrvatskih trenera dolaze iz Bosne i Hercegovine, a iz njihovih krajeva, Livna i Travnika, dolaze i dva najpoznatija bh prehrambena proizvoda - Livanjski sir i Travnički sir! 

Radi se o registriranim bosanskohercegovačkim autohtonim sirevima koji su po svojoj strukturi i konzistentnosti različiti, ali se oba sira izvorno prave od ovčjeg mlijeka. Pa, idemo redom. 

Livanjski sir jedan od najpoznatijih bh brendova

Livanjski sir se ubraja u najkarakterističnije vrste regionalnih sireva i jedan je od najpoznatijih bosanskohercegovačkih brendova poznat širom regije i svijeta i mogao bi biti prvi bh proizvod koji će biti zaštićen oznakom zemljopisnog porijekla, zaštitom oznake originalnosti i tradicionalnog ugleda hrane. 

Livanjski sir prvi zaštićeni bh proizvod?

Ovaj se cijenjeni sir počeo proizvoditi već u 19. vijeku (1888. godine) u okolini Livna po uzoru na tehnologiju proizvodnje francuskog sira Gruyére na porodičnim posjedima. Izvorno je tvrdi sir od ovčijeg mlijeka, ali se danas proizvodi i od miješanog kravljeg i ovčijeg mlijeka, ali i od čistog kravljeg mlijeka. Zrije prosječno 60 do 66 dana u kontroliranim uvjetima. Miris sira je izrazit i svojstven kraškim sirevima. Punog je okusa i ugodan na nepcu, a kod starijih sireva pomalo i pikantan. Na presjeku se uočavaju okrugle, pravilno raspoređene rupice, srednje veličine. Proizvodi se na kompleksu Cincara i okolnih planina, te na kraškim poljima - Livanjskom, Glamočkom i Duvanjskom.

Livanjski je sir dobitnik i niza nagrada pa je tako krajem prošle godine na World Cheese Awards 2017-18, najprestžnijem događaju u svijetu sira livanjski sir osvojio pet nagrada, i to među 3.500 sireva iz cijelog svijeta. Naravno, nisu ovo jedine nagrade za ovu delikatesu koja ima puno potencijala u bh prehrambenoj proizvodnji. 

Među 3.500 sireva, 5 nagrada za livanjski

Trebamo se sjetiti još jedne fascinantne činjenice vezane uz Livanjski sir. Naime, ovaj je sir prije nešto više od godinu dana lansiran, ni manje ni više nego u svemir! 

Livanjski sir na svemirskoj trpezi

S druge strane, tu je Travnički, odnosno Vlašićki sir koji spada među najbolje bijele sireve u salamuri/surutki. 

Tehniku spravljanja Travničkog sireva donijeli nomadi s istoka

Pretpostavka je da su tehniku spravljanja sira u salamuri u ove krajeve donijeli stočari nomadi s istoka koji su se nazivali Vlasima. Otuda je i postalo ime Vlašić. Ovu tradiciju su kasnije preuzeli stočari s okolnih planina pa se danas vlašićki sir proizvodi širom BiH i šire regije.

Sir se izvorno proizvodi od nepasterizovanog, svježeg ovčijeg mlijeka, odmah poslije muže. Radi se uglavnom na planini u sirarskim kolibama (katunima) i obično se na planini čuva 2-3 mjeseca da zrije. Mještani sela s Vlašića donosili su ga uglavnom u Travnik i tu ga prodavali, te ga zbog toga zovu još i travnički sir. Međutim, vlašićki sir se pravi i od kravljeg mlijeka za one kojima je aroma ovčijeg mlijeka prejaka. 

Ovoj kategoriji pripadaju i grčka Feta, bugarsko Bjalo salamureno sirene, srbijanski Beli meki sir, rumunska Telemea, te srodni turski, ruski, egipatski i drugi sirevi.

Ključ je u siru? 

A kada su sirevi i Svjetsko prvenstvo u nogometu u pitanju, postoji tu još jedna veza. Naime, hrvatska se reprezentacija sutra susreće s francuskom reprezentacijom koja je u ovih nešto više od mjesec dana pojela više od 400 kilograma sira. Istina, ruskog. 

Francuski tim pojeo 400 kg ruskog sira! Zato pobjeđuju?

Dakle, ključ je u siru! 

Šalili se mi ili ne, sve ove informacije mogle bi poslužiti u kakvom dobrom marketinškom potezu koji bi mogao izvrsne bh proizvode kakvi su Livanjski i Travnički sir lansirati možda ne baš u svemir, ali sigurno na trpeze onih koji znaju uživati u kvalitetnim delicijama kakva su ova dva bh sira, na kojem god kraju svijeta živjeli.