Poljoprivredno tlo nema rok trajanja, ali intenzivna proizvodnja zahtjeva vremenom i tzv. "odmor zemljišta".
Rastresito, površinsko zemljište predstavlja potencijalno plodni sloj tla koji obuhvata oranični i podoranični sloj, fizičko-hemijskih osobina, te se koristi za uzgoj i gajenje različitih biljnih vrsta. Ogroman, neprocjenjiv prirodni resurs, od kojeg ovisi održiva poljoprivredna proizvodnja i hrana za prehranu sve brojnijeg stanovništva na planeti Zemlji.
Kako poljoprivrednu proizvodnju učiniti ekonomski učinkovitom?
Ključ dugoročnog racionalnog korištenja poljoprivrednog tla i njegovog očuvanja, jesu neophodne agrotehničke mjere koje ne narušavaju primarnu strukturu i upotrebu. Poljoprivredno zemljište nema rok trajanja, ali intenzivna proizvodnja zahtjeva vremenom i tzv. odmor tla.
Kada, kako i zašto napraviti odmor, najbolje nam pokazuju prinosi usjeva i laboratorijske analize zemlje.
Kontinuirana proizvodnja na jednom mjestu, naročito istog usjeva iz godine u godinu, prvi je preduvjet i faktor rizika da će doći do umora/zamora tla. Smanjeni prinosi, pojava raznih bolesti i štetočina, kao i njegova pogoršana struktura su vidljivi znakovi da je potreban odmor, odnosno, pauza za regeneraciju. Tlo je živa materija u kojoj se konstantno dešava interakcija živih mikroorganizama, organske materije i elemenata koji nastaju kao rezultat aktivnosti poljoprivredne proizvodnje.
Upravo zahvaljujući toj interakciji, ono ima sposobnost regeneracije i povratka povoljnih fizičko-hemijskih svojstava koja su preduvjet ukupne plodnosti. Stalno oranje, skidanje površinskog sloja uzrokuje negativno dejstvo erozije, negativan efekat ulltraljubičaste svjetlosti na mikroorganizme i konstantno izvlačenje hranjivih materija preko korijenovog sistema biljaka. Najveći zamor je pri uzgoju u monokulturi. Posliježetveni organski ostaci razgradnjom mogu djelovati fitotoksično, naročito u zemljištima sa većim procentom vlage. Takav poremećaj, kasnije odrazi se smanjenjem prinosa.
Tlo koje se nalazi u periodu odmora, naziva se ugar. U suštini ono predstavlja obradivo zemljište na kojem nema intenzivnog uzgoja niti se vrši ispaša, ali se redovno održava u stanju pogodnom za ispašu ili obradu. U periodu odmora poželjno je vršiti tzv. popravku, kalcizacijom, humizacijom, meliorativnim zahvatima čepovanja i slično. Za ovaj proces je potrebno vrijeme, koje se dobija odmaranjem zemljišta.
U procesu popravke, duboko oranje se ne preporučuje. Vrlo je bitno da rastresiti sloj sa mikroorganizmima bude prekriven slojem zemlje tokom odmora. U tom slučaju najbolja je površinska obrada jednostavno kosidbom ili razrivačem. Za oporavak je potrebno najmanje preskočiti jednu sjetvenu sezonu i nastaviti proizvodnju u plodoredu. Vrlo bitno je spomenuti da prekomjerno đubrenje organskim đubrivima neće doprinjeti pravom efektu odmora. U periodu odmora, prvenstveno se poboljšava mikrobiloška aktivnost mikroorganizama koji razgrađuju organske materije, što je jedan od uslova stvaranja humusa i bolje kvalitete plodnosti tla. U tom pravcu sve preporuke su za korištenje tzv. mikrobioloških đubriva.
Najbolji efekat popravke daje močvarni ili jezerski mulj koji doprinosi bržem obnavljanju plodnosti i povećanju korisnih mokroorganizama. Postoji mnogo primjera koji ovaj postupak objašnjavaju. Još u vremenu starih civilizacija primjetno je bilo da su narodi nakon svake četvrte godine uzgoja usjeva, svoje oranice namjerno plavili i godinu dana ih držali u močvarnom okruženju.
Dobra plodnost tla i veći prinosi postižu se na mjestima plavljenja, gdje rijeke nanose mulj, velike količine organske materije, te uz značajan procenat vlage pospješuje bioaktivnost mikroorganizama i kao rezultat su hranjive materije, humus, rastresitost i plodnost na zadovoljvajućem nivou.
Tagovi
Autor