Najbolja je za preradu, a kod nas se i dalje prvenstveno gleda da se proda kao konzumna kruška jer joj je cijena (ako ide u industriju) manja. Ključno je pitanje: da li neko ko sadi krušku treba da stavi Viljamovku kao vodeću sortu? Odgovor je - ne! Zašto?
Generalno, naši voćari nisu raspoloženi za promjenu sortimenta. Mnogo su oprezni u odnosu na kolege iz evropskih zemalja, zbog čega imamo problem sa sortimentom koji može da se izvozi u EU.
To je naročito izraženo kod jabuka, na primjer Ajdared. Ipak, u slučaju nedostatka ovog voća na evropskom tržištu, pomenuta sorta opet može da se proda. Rusi je i dalje vole i ona zaista redovno rađa. Imak ukus i sočnost i laka je za rezidbu. Kako god da se oreže - rađaće.
Sa Viljamovkom je drugačije zbog toga što je ona, već godinama, u Evropi i svijetu industrijska sorta. Najbolja je za preradu, a kod nas se i dalje prvenstveno gleda da se proda kao konzumna kruška jer joj je cijena (ako ide u industriju) manja, nekada i duplo u odnosu na konzumnu. Ključno je pitanje: da li neko ko sadi krušku treba da stavi nju kao vodeću sortu? Odgovor je - ne! Zašto?
Prvi razlog je, kao što je navedeno, to je industrijska sorta. Najbolja je za rakiju. Nijedna nema tako dobar ukus kada sazri kao što je Viljamovka. Može se od nje praviti i sok, mada ima i boljih sorti poput Santa Marije.
Drugi razlog leži u zaštiti stabala, koja nije nimalo laka. Osjetljiva je na Erwiniu, Venturiju i naročito napad kruškine buve. Potrebno je barem desetak prskanja tokom vegetacije ako se želi visok procenat plodova prve klase. Proizvođači koji stabla ove kruške tretiraju 20 puta tokom sezone, čine veliku grešku. Stvaraju neotporno drveće i samo omogućavaju veliki profit distributerima zaštitinih sredstava.
Treći razlog je tržište, naročito ako se želi izvoz u inostranstvo. Primjera radi, Rusi vole zelenu Viljamovku i gledaju svaku fleku na plodu, a takvu čistoću veoma je teško ostvariti kod ove sorte, za razliku od Konferansa i Abate Fetela. To najbolje znaju izvoznici za Rusku Federaciju kada im se vraćaju kamioni sa granice i kada moraju da plaćaju penale ruskoj strani.
Zbog svega navedenog, trebalo bi da se poveća prerada plodova te sorte, a da se, kao konzumna kruška više gaje Konferans i Abate Fetel koji imaju prolaz i u Rusiji i na zapadno-evropskom tržištu.
Stara sorta kruške koja je nepravedno zapostavljena - Abate Fetel
To su već uvidjeli pojedini, veći proizvođači, krušaka u Republici Srpskoj pa su posadili dvogodišnje ili trogodišnje sadnice sorte Konferans koje brže stupaju u rod, manje su osjetljive na mrazeve i cijenjene su kod potrošača.
Mnogi proizvođači iskrčili su svoje voćnjake u kojima je prvenstveno bila zastupljena Viljamovka. Ne samo zbog niske cijene prilikom otkupa već i zbog nemogućnosti postizanja dobrog kvaliteta, prvenstveno uzrokovanim nedostatkom stručnog vođenja voćnjaka, što je dovelo do pojave bolesti kao što su čađava krastavost, odnosno, Venturia pyrina i prljavih plodova od napada kruškine buve.
Kako prepoznati da li je zaustavljena čađava krastavost krušaka i jabuka?
Jedini način da se sačuvaju zasadi jeste čuvanje krušaka u hladnjačama, tačnije potrebno je obaviti berbu dok je još zelena, staviti je u hladnjaču i čekati bolju cijenu jer se može čuvati nekoliko mjeseci, a u ULO hladnjačama još duže. Takođe, neophodna je bolja stručna pomoć voćarima, obavljanje tretmana samo kad su neophodni, kao i efikasnija zaštita od kruškine buve. Ukoliko postoji mogućnost, neka i dalje prave rakiju od Viljamovke koja nije toliko popularna kao ona od šljiva, ali se može prodati, naročito u Federaciji BiH. Osim toga, formiranjem zadruga i uvođenjem proizvedene rakije u legalne tokove, moglo bi da se postigne mnogo jer evropsko tržište može da apsorbuje veću količinu rakije od te sorte, ali samo do jačine od 420 ne više, jer je prejaka za konzumente.
Ako se podižu novi zasadi krušaka, moja preporuka je Karmen, Konferans i Abate Fetel. Ove sorte su dominantne i u evropskim voćnjacima i još dugo će imati prolaz na svim tržištima. Nisu zahtjevne za uzgoj i zaštitu. Imaju i dobar ukus a mogu i da se prerađuju.
U novim voćnjacima, Viljamovka može da dođe kao oprašivač. Takođe, nemojte da sadite Santa Mariju, osim da je oprašivač gore navedenim sortama. Još uvijek prva klasa može da se proda kao konzumna po dobroj cijeni, naročito u decembru ako nema dovoljno nje i Fetela. Problem je druga klasa Santa Marije. Sitniji su plodovi, koji teško nađu put do kupaca, osim ako nema dovoljno ostalih sorti.
Da se nešto mota po glavama voćara, pokazuje i inicijativa Udruženja voćara RS koju će ubrzo da upute nadležnim institucijama u vidu pomoći za nabavku 100.000 bezvirusnih sadnica jabuka i to sorti koje imaju prolaz u Evropi i svijetu.
Možda se slično ubrzo desi i sa kruškama.
Fotoprilog
Tagovi
Autor