Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Šumski plodovi
  • 03.06.2023. 13:30

Sezona je vrganja, na šta obratiti pažnju?

Vrganj je najpoznatija gljiva naših prostora. Ipak, pazite da je ne zamijenite s Ludarom.

Foto: Semin Hamzić
  • 23.568
  • 1.284
  • 0

Ako bi gljivarima, ali i običnim zaljubljenicima u prirodu, postavili pitanje koju gljivu najviše vole ubirati i konzumirati, vjerovatno bi većina odgovorila - vrganj. Razlozi su brojni, a prije svega treba istaći da je to jedna od najpoznatijih gljiva na našim prostorima te da je i oni sa skromnim znanjem u ovoj oblasti mogu lahko raspoznati.

Također, radi se o veoma ukusnom i jestivom šumskom plodu, bogatom hranjivim sastojcima sa niskim udjelom masti i kalorija. Vrganj se ne može uzgojiti te ga jedino možemo pronaći na njegovom prirodnom staništu.

Poznato je više od 100 vrsta vrganja

Pretpostavlja se da je poznato više od 100 vrsta vrganja, a najzastupljeniji na našim prostorima su: Pravi vrganj (Boletus edulis), Proljetni vrganj (Boletus reticulatus), Gorki vrganj (Boletus radicans), Crni vrganj (Boletus aereus) i Borov vrganj (Boletus pinophilus).

Gdje i kada ih tražiti? 

Za početak, trebali bi znati šta je to neophodno prije odlaska u potragu za gljivama. Za hodanje po šumi potrebna nam je udobna obuća koja osigurava noge od ujeda zmije. Korpa od pruća je poželjna za branje jer je prozračna i propušta micelije na tlo. Nikako ne bi smjeli koristiti plastične vreće, kese i sično, jer dolazi do gnječenja i oštećenja gljiva te potparavanja. Poželjan alat za čišćenje je mali nožić koji nosimo u korpi.

Obavezna oprema - korpa i nožić

Vrganj na našim prostorima može rasti od aprila do novembra, ali ga najviše ima u periodu od kraja maja do kraja septembra. Kao i većina drugih gljiva živi u partnerskoj zajednici sa određenom vrstom drveća te je taj odnos poznat kao mikoriza. Proljetni raste u listopadnim šumama najčešće u bukovoj. Pravi vrganj za stanište ima četinarske i listopadne šume, posebno mu odgovara grabova. Borov vrganj nalazimo u borovim, ali i bukovim šumama.

Ono što je najbitnije da znamo jeste da općenito voli kišni period sa visočijim temperaturama, tako da je razdoblje s padavinama nakon kojeg uslijedi sunčani period idealno vrijeme za njegov porast. Iskusni berači će vam reći da u šumama voli predjele sa mahovinom, lišćem, ostacima stabala i tlo bogato humusom. Često se nalazi na rubovima šuma dok ga na livadama i čistinama rijetko možemo naći.

Najčešće greške u prepoznavanju 

Za one iskusnije gljivare je dovoljno da pogledaju dršku i šešir te na osnovu vizuelnog zapažanja izvrše determinaciju vrste vrgnja. Za manje poznate vrste je potrebno puno više za determinaciju počevši od staništa, boje, oblika, uzdužnog presjeka gljive, građe donje strane šešira, izgleda micelija itd.

Oni nešto manje iskusni bi trebali prije pohoda kroz šumu pročitati neku knjigu o gljivama i za početak ići sa nekim iskusnijim. I najmanja greška može biti kobna i rezultirati trovanjem koje može dovesti do zatajenja nekih vitalnih organa, u nekim slučajevima i do smrtnog ishoda.

Marinirani ili ajvar sa vrganjima: Kako preraditi ovu gljivu na više načina?

Kod manje iskusnih ljubitelja vrganja, često se dešava zamjena sa Brezovim djedom (Leccinum scabrum) i Grabovim djedom (Leccinum griseum), a posebno kod mlađih primjeraka gdje se klobuk (šešir) nije dovoljno razvio. Ipak, razlike u debljini drške, boji i obliku šešira su presudne za raspoznavanje ove vrste. Treba napomenuti da su i ove gljive jestive.

Pazite na Ludare

Ono što mnogi ne znaju je da nisu svi vrganji jestivi, tako se susrećemo sa Lijeponogim vrgnjem (Boletus calopus) koji se odlikuje drškom čiji je vrh žućkast, a ispod njega sve do baze je purpurnocrvene boje. Cjevčice i pore su žute boje, a pri dodiru mijenjaju boju u plavozelenu. Ova vrsta nije jestiva.

Najveća greška sakupljaču vrgnja se može dogoditi ukoliko ubere Ludaru (Boletus satanas). Za iskusne, prepoznavanje ne bi trebalo predstavljati problem. Vrlo je slična npr. Lijeponogom i Fehtnerovom vrgnju. Pore cijevčica su u mlade gljive žute, a posle kako biljka stari pore poprimaju jarko crvenu boju. Ova gljiva je otrovna i izaziva jake želudačne tegobe.

Na kraju, sretno svim sakupljačima gljiva, a posebno početnicima.


Fotoprilog


Tagovi

Vrganj Gljive Šumski plodovi Berači gljiva Sakupljači gljiva Vrste vrganja Gljiva ludara


Autor

Semin Hamzić

Više [+]

Dipl. ing. poljoprivrede sa dugogodišnjim iskustvom u finansijskom sektoru, zaljubljenik u voćarstvo

Izdvojeni tekstovi

KLUB

Njemački radnici rade sve manje. U Europi su Nijemci gotovo pri dnu statistike radnog vremena. Od 27 zemalja EU samo Danci i Nizozemci rade nešto manje. A Nijemci su često bolesni. Nedostaje im puno kvalificiranih radnika, zbog čega su sve... Više [+]