Odvojili dva elitna stada za spas istočnobalkanske svinje od izumiranja

Izvršna agencija za selekciju i reprodukciju u stočarstvu (IASR) odvojila je dva "elitna stada" istočnobalkanskih svinja u Bugarskoj, s ciljem da ih spasi od izumiranja nakon što je zbog afričke svinjske kuge više od 22 stada ove pasmine ubijeno.

Iz prve grupe izdvojeno je šest krmača i četiri nerasta, dok su iz druge odvojili dva mužjaka i pet ženki. 

"Ne držimo ih na pašnjacima već u prostorima s pojačanim mjerama biološke sigurnosti kako bi se osigurala njihova zaštita i razmnožavanje", pojašnjavaju iz IASR-a. Plan im je uzgojiti pasmine do četvrte generacije, bez slučaja križanja. 

Problem s držanjem i hranidbom

"Ova je pasmina u vlasništvu bugarske države i izuzetno je vrijedna. Trenutno smo u situaciji u kojoj se naša udruga bori s državnom upravom za njezino očuvanje. Ove životinje treba promatrati u cijelosti, od genetike do marketinga“, istaknula je predsjednica Udruge za uzgoj i očuvanje istočnobalkanske svinje (ARSIS) Radostina Doneva.

Pogođena još jedna svinjogojska farma u Bugarskoj - otkrili afričku svinjsku kugu

Međutim, kako doznaje Agronovite već u samim početcima javio se problem s uzgojem i prostorom za držanje pa su se za pomoć obratili poljoprivrednicima odakle su svinje i uzeli. Nažalost oni su rekli kako nemaju potrebne uvjete i odvojene bokseve koje su preporučili iz agencije.

"Tek sada u Agenciji shvaćaju s čime su naši poljoprivrednici suočeni već godinama. Od poteškoća s uzgojem, održavanjem, hranjenjem pa sve do nedostatka prostora i prodaje“, dodaje Doneva. 

Kada je riječ o afričkoj svinjskoj kugi, Bugarska agencija za sigurnost hrane više je puta upozorila stočare da se moraju pridržavati pravila o prevenciji bolesti i odmah prijaviti sve bolesne i uginule svinje.

Posljednja preostala autohtona svinja u zemlji

Inače, istočnobalkanska svinja posljednja je preostala autohtona pasmina svinja u Bugarskoj, koja se još uvijek uzgaja u nekoliko područja na planinama Strandzha i na istočnim padinama Stare planine.

U zemlji se prvi put pojavila prije 2.500 godina, a genetski je najsličnija divljoj Sus scrofa scrofa. Odlikuje ju crna boja oštre dlake koja prekriva cijelo tijelo osim trbušnog dijela srednje je veličine, zdepasta, kratkog vrata. Glava i lice su joj izduženi, s malim ušima i kratkim udovima. 

Tipično stanište su joj listopadni šumski tereni i neobrađene poljoprivredne površine. Vole široke i otvorene prostore. Glavna hrana su joj žirevi, korijenje, gljive (ponekad i tartufi), bobičasto i začinsko bilje te puževi i crvi. Što se tiče naravi, pretežno su druželjubive, a u stadu ih može biti između 30 i 60 grla. 

Poljoprivrednici ih u Bugarskoj tijekom dana najčešće drže puštene vani, a preko noći u jednostavnim, drvenim nastambama. 

Meso tamne boje i prepoznatljivog okusa

Zbog svoje dobre pokretljivosti (mogu hodati i do 30 km dnevno) njihovo meso ima prepoznatljiv okus i mramornu teksturu, bogatu intramuskularnim mastima. Boja je izrazito tamna, dok je mast zrnasta i blijedo žućkaste nijanse, navodi fondazioneslowfood.

Umjesto slikanja bavi se uzgojem dlakave svinje: Cijena za kilogram šunke i do 90 evra

Na lokalnom tržištu vrlo je traženo svježe meso životinja zaklanih između 12. i 24. mjeseca, dok je ono starijih od 2 godine tvrdo, dobro strukturirano i savršeno za neke lokalne mesne delicije, kao što je Smjadovska Lukanka - ravna suha sušena kobasica od miješanog svinjskog i bivoljeg mesa koju je danas gotovo nemoguće pronaći na tržištu u svom izvornom receptu.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor