Grudačka tržnica bogata svježom morskom ribom - od šampjera do girica

U samom centru Gruda, možemo svakoga petka na tržnici sresti dvojicu prodavača ribe. Jedan dolazi u ovo mjesto od 1992. godine, a drugi je počeo dolaziti tri godine kasnije te su skoro svakog petka u ovih posljednjih 28 godina na tržnici, koja je mijenjala svoju lokaciju, ali u velikoj većini, osim što se nisu mijenjali prodavači, i kupci su običajno isti. Ovo se naravno promijenilo s vremenom jer mnogi konzumenti ribe nisu više među nama, ali trgovci obično poznaju svakoga tko dođe po svoju vrstu i količinu. 

Evropa ostaje bez ribe?

Morska riba koja se ovdje nalazi u prodaji, ulovi se četvrtkom u ribolovu s kočaricama i plivaricama. Brodovi izlaze u ribolov srijedom, a četvrtkom navečer, oko 23 sata vraćaju se u luke, da bi u petak ujutro riba bila dopremljena u Grude. U prodaji se nalazi desetak vrsta, a uz to se u ponudi može naći i poneka skuplja vrsta koju obično srijedom naruče određeni kupci te je ona, mogli bismo reći, rezervirana. Tada se na tržnici mogu vidjeti riba kovač koju znamo i kao šampjer te zubatac. A u slobodnoj prodaji su također kvalitetni primjerci - morski pas, trlja, palamida, girica, list, lignja, lignjun, mol, srdela, lubin, orada. Riba iz mora, koja se doprema svakoga petka, nije živa poput riječne koja je u ponudi na štandu pored nje, ali je svaki put uredno pregledana od veterinarske inspekcije, i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.

Velika potražnja i za slatkovodnim vrstama

Kada pogledamo na količinu morske ribe koja se ovdje proda, odnosno, kupi i kada uzmemo u obzir svih 11 vrsta koje smo zatekli u ponudi te za njima postoji potražnja, svake sedmice se na štandu u prodaji nađe oko 40 kilograma i Gruđani sve kupe jer je postao običaj da prodavač odavno zna tko će koju vrstu kupiti i koliko. To nam zapravo govori da obično isti ljudi dolaze svaki put, iste mušterije pronalaze za sebe ono što žele i šta će taj dan pripremiti za ručak. Slična je situacija i sa slatkovodnom ribom. Pastrva iz ribogojilišta u Grabovom vrilu, općina Ljubuški, je svaki put u ponudi, prodavači uvijek imaju oko pedeset kilograma ribe, a rijetko sve prodaju. 

Prodata količina od osamdesetak kilograma na ovoj tržnici i nije velika pošto općina Grude ima, prema posljednjem popisu, nešto više od 17 tisuća stanovnika. Razlika u izboru vrsta koje se nađu u ponudi, kao i prodanih kilograma, događa se u vrijeme korizme kada više ljudi kupuje ribu zbog običaja posta. U to vrijeme se u ponudi nađe i šaran od slatkovodnih te još poneka morska vrsta.   

Konzumacija ribe ipak premala?

Ono što su nam dvojica dosljednih i upornih prodavača, koji ipak nisu htjeli izići u javnost sa identitetima, kazali, jest i to da ljudi u ovim krajevima u većini slučajeva vjerojatno ne poznaju više načina pripreme. Kada bi se osim prženja u tavi u kuhinjama više pripremali fiš -paprikaš ili se stavljala riba na gradele, obojica pretpostavljaju da bi bila veća i konzumacija ove zdrave namirnice.

Potrošnja ribe na rekordnom nivou

Od desetak kupaca koje smo sreli dok smo pratili rad na tržnici, skoro svi su rekli kako je pripremaju petkom te tada i dođu ovdje u nabavu pošto znaju da je i pastrva koja je živa, kao i morske vrste, koje su ulovljene dan prije, u svježem stanju. Ne znamo sa sigurnošću koliko se konzumira smrznuta riba kupljena u prodavaonicama i trgovačkim centrima, no količine u ponudi i potražnji, ipak su premale, znamo li nutritivnu vrijednost ove namirnice.

Možda je njena cijena utjecala na to, ali ako znamo da se u ponudi nalazi i jeftinija riba koja je, rekli bismo, za svačiji džep i koju bi si većina mogla priuštiti barem jednom tjedno, malu količinu konzumacije u ovom mjestu bismo ipak pripisali nedostatku običaja.