Danas je kukuruz uz pšenicu i rižu jedan od tri vodeća poljoprivredna usjeva. Te su žitarice glavna hrana većinu čovječanstva, a da i ne spominjemo koliko su važne za ishranu stoke.
Uzgoj kukuruza započeo je na američkom kontinentu, najvjerojatnije u Meksiku i odatle se proširio po cijelom svijetu. Europljani su se s njim upoznali 1492. godine, nakon što je Kolumbo doplovio na Karibe. Kasnije se saznalo da je zrno ponio kući, a do sredine 16. vijeka zahvaljujući njemu ova žitarica se već uveliko uzgajala u Španiji, Bugarskoj i Turskoj.
Danas je uz pšenicu i rižu jedan od tri vodeća poljoprivredna usjeva. Te su tri vrste žitarica glavna hrana većine čovječanstva, a da i ne spominjemo koliko su važne za ishrane stoke.
Kao i kod drugih biljaka iz porodice trava i kod njega postoji mnogo formi i tipova. Samo u Sjedinjenim Državama uzgaja se preko 1.000 vrsta, uključujući i hibride. Visina mu se kreće od 60 cm do čak 6 m dok klipovi mogu biti dugi od tek 5 cm pa sve do 60 cm. Klipovi osim žutih mogu biti i crveni, plavi, ružičasti ili crni, a može imati vodoravne ili uspravne pruge ili biti prošaran raznim bojama.
Na našim oranicama kukuruz je najučestalija žitarica, a prema klasifikaciji dijeli se na:
Velika varijabilnost kukuruza rezultirala je u ogromnom broju sorti, čiji se broj ne zna tačno, ali sigurno se može brojati u hiljadama. U našoj zemlji gdje se najviše uzgajaju tipovi zubana i tvrdunaca te prijelazni tipovi (polutvrdunci i poluzubani), postoji veliko bogatstvo sorti. Većina od njih ima uži mjesni značaj odnosno uzgajaju se u užem području, a samo manji broj uglavnom oplemenjenih, zauzimao je veće površine.
Kreće sjetva kukuruza: Ratari jeste li dobro pripremili zemlju?
Od različitih sorti dobija se potomstvo koje ima više boljih svojstava nego roditelji. Najčešće su to bujniji porast, veća rodnost, te veća otpornost, bolja prilagođenost određenim uslovima uzgoja.
U ishrani ljudi zrno kukuruza koristi se za pravljanje hljeba, a kakvoća mu se popravlja dodatkom pšenična brašna, zatim za pripravljanje žganaca (pura, palenta), te kokica.
Jede se pečen i kuhan, kao poslastica, a od njega se proizvode različite prerađevine te se koristi u farmaceutskoj i hemijskoj industriji, ali i za proizvodnju alkohola i ulja. Klica kukuruza sadrži preko 30% vrlo kvalitetnog ulja za ljudsku prehranu.
Ljudi u svojoj ishrani koriste najviše kokičara, šećerca i tvrdunca.
Šećerac, kao što mu i samo ime kaže ima najveći udio šećera od svih ostalih vrsta. Za razliku od merkantilnog, bere se kada nije sasvim dozrio, odnosno kada mu zrna nisu sasvim suha i tvrda. Upravo zato u kukuruzu šećercu nije završen proces transformacije šećera u škrob pa se može jesti u svježem, konzerviranom ili smrznutom stanju, jednostavnom pripremom, kratkim kuhanjem.
To je zdrava i nutritivno vrijedna namirnica koja ima mnoga dobra antioksidativna svojstva koja štite organizam od kardiovaskularnih bolesti i kancera. Najbolje ga je kuhati u vodi ili na pari, a širom svijeta pa tako i kod nas koristi se kao dodatak na pizzi, u raznim varivima i kao nezamjenjiv dio brojnih salata.
Kokičar je sigurno vrsta koju svi najviše volimo. Ovaj varijetet koristi se isključivo za proizvodnju zrna za kokanje. Upotreba mu je postala komercijalna prije više od 100 godina, a popularnost i njegova potrošnja se naglo povećala 1940. godine.
Ima ekstremno tvrda zrna, a sastoji se od endosperma, klice i perikarpa. Perikarp je čvrst zaštitni sloj oko zrna, koji je važan faktor u kvalitetu procesa pretvaranja kukuruza u kokice.
Kukuruz obiluje prehrambenim vlaknima koja snižavaju povišen nivo holesterola, folnom kiselinom što čuva krvotok, vitaminom B1 važnim za dobar rad mozga te ugljikohidratima koji nam daju brzo raspoloživu energiju. Ako se peče na malo masnoće ili u aparatu, ne sadrži puno kalorija.
Ipak, najviše zastupljena podvrsta kukuruza u proizvodnji je tvrdunac. Zrna su mu tvrda, okruglo - ovalnog oblika i sjajna, a od ovog kukuruza najviše se pravi brašno i palenta.
Naše najkorištenije krmivo u hranidbi svih vrsta i kategorija životinja je kukuruz, a za domaće životinje su najvažniji zubani pa tvrdunci.
Smatra se najkvalitetnijim energetskim krmivom za sve vrste domaćih životinja je ima najveći udio škroba (70-75%) , dvostruko više sadržaja ulja (4-5%) te niski sadržaj vlakana (2- 3%), odnosno posjeduje visoku probavljivost organske materije za goveda 84% i svinje 88%. Zbog toga može biti jedini izvor energije u hrani za domaće životinje.
Žuti pigmenti kukuruza daju boju jajima i koži peradi, te slanini svinja. Kukuruz se daje u suhom mljevenom obliku, silirani kao zrno i klip s 20-30% vlage preživarima i svinjama.
U vremenski nepovoljnim godinama tokom rasta, neprimjernog ubiranja i skladištenja kukuruza, on se lako može zaraziti plijesnima koje proizvode toksine štetne po zdravlje životinja.
Tagovi
Autorica