Sukobi i životna borba između pojedinih vrsta životinja lako su uočljivi, ali je manje poznato da ima i sukoba između pojedinih vrsta biljaka. Neke vrste biljaka su netrpeljive ako su posijane na zajedničkom životnom prostoru, ali ima i onih koji svoje susjedne biljke štite od bolesti i štetočina.To je, svakako, i jedan od načina za proizvodnju povrća bez upotrebe hemikalija.
Sukobi između pojedinih vrsta biljaka su tihi i direktno nevidljivi. Biljke potiskuju jedna drugu zbog hrane, vode, svjetlosti i drugih životnih potreba. Pobjeđuju one vrste koje imaju bolje prirodne uslove za razvoj, veću sposobnost prilagođavanja i efikasniju otpornost na bolseti i štetne insekte. Tako se formiraju biocenoze ili grupe biljaka koje imaju zajedničke uslove uspijevanja.
Biljne vrste se najčešće bore jedna protiv druge pomoću raznih supstanci koje proizvode u svojim tkivima. Te supstance im omogućavaju ne samo odstranjivanje neželjenih biljaka, već i za odbranu od raznih štetočina i prouzrokovača bolesti. Ima i primjera da su pojedine biljke zdravstveni čuvari komšijskih biljaka u okruženju. Tako je dokazano da stabljike kukolja povoljno djeluju na pšenicu. Pšenične biljke su razvijenije i manje su podložna gljivičnim oboljenjima.
Na ovim su prostorima dugo uzgajani grah i bundeva u kukuruzu. Grah je tada bio potpuno zaštićen od bolesti i štetočina. Imao je veći broj mahuna i više zrna u njima, nego onaj uzgajan u čistom usjevu. Zapaženo je i da je u združenom usjevu sa kukuruzom oplođivanje graha bilo bolje. Vjerovatno je i kukuruz imao koristi od ovog zajedništva, jer grah sakuplja azot iz zraka te ga u zemlju prenosi preko kvržičnih bakterija na svom korjenu.
Kukuruz, grah i tikvice - tri sestre koje si međusobno pomažu
Kad se prešlo na uzgoj kukuruza u gustom sklopu, a u cilju ostvarenja većih prinosa - za grah u kukuruzu više nije bilo mjesta. Sada se grah uzgaja kao čist usjev, ali mu je potrebna hemijska zaštita.
Između špalirnih redova tek posađene vinove loze mogu se uzgajati razne biljke, ali ima i onih koje nepovoljno djeluju na mlad vinograd. Praksa je pokazala da na porast lastara vinove loze povoljno djeluju: grašak, crveni luk, cvekla, krastavac, špinat. Svojom blizinom na vinovu lozu nepovoljno djeluju: loboda, pelin, bokvica, talijanski ljulj, kukuruz, a od višegodišnjih - orah i smokva.
Između redova biljaka ugroženih zemljišnim nematodama treba posijati cvjetne biljke - kadificu i neven. U korjenju kadifice i nevena se nalaze supstance koje sprječavaju razmnožavanje nematoda.
Između redova kupusa treba posaditi pokoji struk paradajza. Kada leptiri kupusara počnu da polažu jaja na list kupusa i osjete mirise koji im ne odgovaraju, odletjet će dalje gdje ih nema. Između jagoda se mogu posaditi crveni i bijeli luk. Ovo povrće će u velikoj mjeri zaštititi jagode od gljivičnih oboljenja.
"U povrćarstvu se neke biljke dobro međusobno podnose u vegetacijskom razvoju, a neke ne. Vrlo dobro se podnose i međusobno pomažu - paradajz i kupus, celer i paštrnak. Krompir dobro uspijeva sa kupusom i špinatom, grašak s krastavcima i salatom, niski grah s kupusom i cveklom, jagode s crvenim i bijelim lukom, salata s kelerabom. Ne podnose se i štetno međusobno djeluju - krompir, celer i suncokret, mahune, grašak i luk, kupus, luk i jagode, paradajz, grašak i krompir“, ističe prof. dr Ivo Đinović.
Tagovi
Autor
