U maju više nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva pa se masovno pristupa sadnji toploljubivih vrsta povrća na otvorenom polju (paradajz, paprika, plavi patlidžan, krastavac, lubenica, dinja).
Nekoliko dana prije rasađivanja sa njegovanog rasada u toploj leji se u toku dana i noći uklanja pokrivna folija, a na plastenicima se otvaraju vrata - da bi se biljke privikle na niže temperature i pripremile za lakši prijem i nesmetani razvoj na otvorenom polju. Ovako kaljen rasad dobro podnosi direktnu sunčevu svjetlost i otporan je na ožegotine od sunca na stablu i lišću.
Nježan, izdužen i forsiran rasad koji je za krako vrijeme izrastao, a nije izlagan direktnoj sunčevoj svjetlosti i niskim noćnim temperaturama, obično proizveden gustom sjetvom u plastenicima - nije otporan na nagle vremenske promjene. Sunce ga sprži preko dana, a hladne noći izazivaju stres pa biljke dugo boluju, stagniraju u razvoju i porastu, što ima za posljedicu mali prinos i loš kvalitet plodova.
Prije čupanja rasad se zaliva vodom da bi se zemlja što više slijepila za korjenov sistem. Biljka se hvata za stablo blizu površine zemlje i po čupanju se drugom rukom stisne zemlja oko žila, kako se ne bi rasipala. Iščupani rasad se slaže u gajbice i razvrstava po sortama i krupnoći. Najlakše se prima ako se rasađuje poslije kiše ili po oblačnom vremenu. Ako je sunčan i topao dan sadnju obaviti predveče.
Jame za sadnju krupnog rasada paradajza kopaju se ašovom i motikom na rastojanju na 80 do 100 x 40 cm i u njih se sadi po jedna biljka, a kolje se pobada sa istočne strane.
"Poslije kopanja, a prije sadnje, na dno jame se stavi pet do deset grama NPK đubriva, zatim lopata zrelog stajnjaka ili komposta, a povrh toga lopata sitne baštenske zemlje. Ova zemlja i ona koja je iskopana, kvase se vodom tako da se napravi blato u koje se sadi paradajz, nagrne vlažnom zemljom i poravna rukama da bi se uspostavio bolji kontakt između biljke i zemljišta," objašnjava dr Ivo Đinović, profesor povrtarstva.
Na stablu paradajza se najlakše razvijaju adventivne žile. Zahvaljujući tome rasad ovog povrća može da se dobije i od grana koje su odlomljene prije rasađivanja ili tokom vegetacije, kada se zalamaju zaperci.
Plamenjača paradajza: Kako spriječiti, liječiti i izliječiti
Sadnice od ovih dijelova biljke paradajza mogu da se dobiju na dva načina: sadnjom u blato u toploj gredici ili plasteniku ili držanjem pelcera u tegli sa vodom na prozoru. Iz dijela stabla uronjenog u blato ili vodu za sedam do osam dana formiraju se žile i biljka iz pelcera se normalno razvija.
Za razliku od biljke paradajza izrasle iz sjemena, biljka od ožiljenog pelcera nema razvijen centralni korijen, već samo bočne žile. Zbog toga se ovakav rasad pri sadnji mora položiti.
"Ako se đubri, navodnjava i okopava, paradajz će imati istu rodnost i kvalitet plodova kao i sorta ili hibrid sa kojih su pelceri uzeti. Prednost ovako uzgajanih biljaka je u tome što ranije cvjetaju, a plodovi ranije sazrijevaju," ističe dr Đinović.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor
