Da bi se spriječila zaraza, osim tretiranja preparatima, potrebno je primjenjivati i preventivne mjere koje značajno smanjuju mogućnost zaraze. Rasad paprike mora biti zdrav, sve bolesne biljke treba odstraniti. Proizvodnja rasada mora da se odvija na zdravom supstratu.
Antraknoza paprike (Colletotrichum spp.) bolest je koja se prema riječima stručnjaka masovnije javlja na povrću u pojedinim godinama. Uzročnik obolenja je gljivica iz roda Colletotrichum. Prema nekim izvorima literature, čak 32 vrste iz ovog roda napadaju papriku. Pored paprike, vrste ove gljivice parazitiraju i na drugim zeljastim pa čak i drvenastim biljnim vrstama. Najčešće mikoze ovog roda na paprici su C. Gloeosporiodes, C. Acutatum, C. Capsici i C. Caccodes.
Antraknoza je rasprostranjena na gotovo svim područjima uzgajanja paprike. Otkrivena je još 1890. godine, prvo u SAD dok je u Evropi otkrivena 1956. godine i to u SSSR. U ex Yu prvi su slučajevi pronađeni '60-ih godina.
Simptomi bolesti najčešće se pojavljaju na zrelim plodovima. Prema riječima diplomiranog inženjera poljoprivrede, Katarine Radonić, pored zrelih plodova, simptomi mogu da se jave i na stablu, listovima i korjenu biljaka. Na listovima i stablu simptomi se javljaju u vidu nepravilnih malih pjega koje su oivičene tamnijim krugom. Pjege su sivo smeđe boje.
Simptomi na plodovima prvo se javljaju u vidu vodenastih pjega koje se zatim šire i tako stvaraju lezije veličine od jednog do četiri centimetra. U uslovima povećane vlažnosti, na površini pjega patogen formira sitne crne tvorevine ili tzv. acervule. U njima se nalaze konidije. Konidije su okružene crvenkasto narandžastom masom. Starenjem, lezije postaju sve tamnije. U vlažnim uslovima, pjege se brzo šire i spajaju, a plodovi uslijed toga trule i propadaju. Kada nastupi suša, pjege se osuše i ne šire se više, ali takvi plodovi ukoliko se prenesu u skladišta (gdje je toplo i vlažno) pjege nastavljaju da se šire, a plodovi ubrzano trule i propadaju.
Zaraženo sjeme prenosilac je bolesti, kao i zaraženi ostaci biljaka u polju. Pojedine vrste gljivica iz ovog roda mogu da prezime i u zemljištu, u vidu mikrosklerocija. Parazit može da preživi i na zaraženim korovskim vrstama iz roda Fabaceae i Solanaceae. U toku vegetacionog perioda, bolest se širi putem vode, odnosno u vidu kapi, navodnjavanjem ili kišom. Takođe, može da se prenosi zaraženim alatom, dodirom radnika i slično.
Da bi se spriječila zaraza, osim tretiranja preparatima, potrebno je primjenjivati i preventivne mjere koje značajno smanjuju mogućnost zaraze. Među glavnim mjerama, potrebno je sijati zdravo sjeme koje je proizvedeno u kontrolisanim uslovima i koje je eventualno tretirano fungicidima. Ukoliko se koristi sopstveno sjeme, ono mora biti od potpuno zdravih biljaka. Poželjno je da se takvo sjeme potopi pola sata u vodi, na temperaturi od 52 C° da bi se smanjila štetnost spora, na površini sjemena. Rasad paprike mora biti zdrav, sve bolesne biljke treba odstraniti. Proizvodnja rasada poželjno je da se odvija na zdravom supstratu. Zahtjev koji bi pri tom trebalo da se poštuje je da se na toj podlozi, u prethodnoj godini nisu uzgajali usjevi iz roda Solanaceae i da nije uzgajana ni paprika.
Papriku sijati u plodoredu nakon tri godine pauze. Pravila plodoreda neophodno je strogo poštovati, kako bi se ostvarili rezultati. Na parcelama koje su pod paprikom, obavezno uništavati korove. Ni u kom slučaju ne dozvoliti da se u usjevu nađu korovi iz familije Fabaceae. Zemljište na kom se uzgaja paprika potrebno je da bude dobro drenirano, kako se voda ne bi zadržavala, ali i da navodnjavanje i ishrana budu usklađeni sa zahtjevima povrća. Parcele na kojima će se obavljati proizvodnja, potrebno je duboko poorati, kako bi se eventualni korovi i zaraženi ostaci duboko zaorali. Mehaničke povrede na plodovima koje mogu nastati i od uboda insekata, predstavljaju otvoren ulaz za patogene. Zato je važno i suzbijanje insekata tokom vegetacije.
Hemijske mjere suzbijanja vrlo su važne, a i upotreba fungicida daje zadovoljavajuće rezultate. Prvi dio vegetacije, do cvjetanja, mogu se primenjivati fungicidi na bazi bakra. Nakon cvjetanja, u fazi zametanja plodova, mogu se koristiti fungicidi na bazi mankozeba, u koncentraciji od 0,2 do 0,25%. Kasnije mogu da se koriste i fungicidi na bazi strobilurina (npr. Stroby).
Kada se primjenjuju fungicidi, obavezno je poštovati karencu. Desetak dana prije berbe, ne bi se smjelo obavljati bilo kakvo hemijsko tretiranje. Ostaci pesticida u paprici ne smiju da postoje. Zaraženi plodovi vraćaju se iz marketa i prilikom izvoza. Naravno, sve ove mjere važne su zbog zdravlja jer pesticidi vrlo negativno utiču na zdravstveno stanje organizma.
Tagovi
Autor
