Zlatom okićeni proizvodi s pčelinje oaze Mihajla Gavrića

I kad stotinu "urbanih tegoba" čovjeka pritisne, mir pčelinjaka ih olakša, tako nam priča diplomirani inženjer poljoprivrede Mihajlo Gavrić. Kad je riječ o profesiji, on se prvo predstavlja kao pčelar, pa tek onda dodaje da je i na čelu Agencije za razvoj općine Stanari. Stres, obaveze, pa čak imobilni telefon ostavlja sa strane kada ulazi na svoje Porodično poljoprivredno gazdinstvo, gdje vlada pčelinji red i sve savršeno funkcioniše.

Od lani je njegova proizvodnja i organski certificirana, a s ovogodišnjeg Novosadskog sajma u Srbiji je na PPG "Gavrić" stiglo pet zlatnih odlikovanja, i to: za med, propolis kapi i sprej, imunomed i medovaču rakiju. Zbog poslovnih obaveza nije stigao izlagati proizvode, ali ih je svakako poslao na ocjenu kvaliteta.

"Znače mi ove nagrade mnogo, jer je neko relevantan analizirao i ocijenio da je to dobro", kaže Gavrić za Agroklub.

Odmor za dušu

Oko pet godina se bavi pčelarstvom, počeo bi i ranije ističe da je stigao, a trenutno ima 90-tak zajednica. Ljubav prema pčelama nije naslijedio već samostalno stekao. Kaže da su se u seoskim zajednicama njegove okoline domaćinstva time sporadično bavila, po dvije-tri košnice nekada su bile uz svaku kuću. Danas je situacija drugačija, a on se odlučio isključivo za organsku proizvodnju.

Kako neškodljivo izvaditi pčelinji otrov - pokazao nam je Tvrtko Matijević

"Imam tu jednu oazu gdje nema ratarenja, ni voćarstva u intenzivnoj proizvodnji, tako da se ne koriste herbicidi i zaštitna sredstva uopće. Katastar paše je takav da pravim jedno vrcanje godišnje, to je miješani med, ima svega i medljikovca i šumskog meda i bagrema", pojašnjava naš sagovornik, kojem je primaran kvalitet proizvoda.

Posla oko zajednica, dodaje, uvijek ima, pa i onog fizičkog, ali njemu to ne pada teško, jer kako kaže, sprema sebi neki mirniji život u budućnosti.

"Pored svih obaveza što imam, na pčelinjaku jedino mogu dušu odmoriti, iako se radi i fizički, tu se zadubite, proizvodim sebi matice, druga društva i s tim poslom sve ono urbano što stišće čovjeka, odlazi", navodi ovaj pčelar.

Teško sačuvati zajednice

Iako je obećavala, bagremova paša ove godine je izdala. Ocvjetale biljke, zbog kišnog perioda i niskih temperatura nisu lučile nektar. U pojedinim predjelima, gdje cvjeta kasnije nešto se i uspjelo dobiti.

"Vjerujte da je katastrofalno ove godine. Džaba od cvata, bagrem se okitio, bijeli se, ali pčela nema šta uzeti. Nadam se da će biti nešto lipe, kupine, livade", kaže Gavrić, koji vjeruje da će cijene meda rasti i ove godine.

Teško je, dodaje, sačuvati i zajednice, jer ono što uspiju skupiti tokom sunčanog dana, pojedu u narednim kišnim koji uslijede, a čitavo je proljeće takvo. "Meni organska proizvodnja ne dozvoljava da ih prihranjujem šećerom, sirupima. Bilo je nešto meda na početku. Snalazim se drugom nekom tehnikom, razdvajam društva na dva dijela i svašta nešto radim da ih sačuvam", ističe naš sagovornik.

Moguće ugibanje pčelinjih zajednica od gladi - prihranite ih

Gavrić svoje proizvode plasira preko Facebook stranice, ali je priča nam najbolja reklama preko prijatelja - od usta do usta, tako da kupce ima stalne i o prodaji ne brine. Plan mu je da u svom pčelinjaku napravi api komoru, aromaterapiju i školu pčelarstva, gdje bi uključio i struku, a odakle bi svaki polaznik izlazio prvobitno sa znanjem, ali i diplomom.

"Da je društvena zajednica samo 10 posto kao pčelinja, bila bi idealna, tu se zna red, ko nosi vodi, izbacuje, ubacuje vazduh, jednostavno ko šta radi", zaključuje Gavrić na kraju našeg razgovora.