Jeftin uvoz, loše oznake i razrjeđivanje meda krivci za propast pčelara?

U posljednjoj deceniji, cijene meda u SAD-u su se gotovo udvostručile. Naime, prošlog je mjeseca na policama američkih supermarketa cijena za 454 grama ove namirnice iznosila 8,09 dolara (oko 14 KM) dok je u maju 2010. godine bila 4,66 dolara (oko 8 KM). Iako se porast cijena na prvu čini kao razlog za procvat pčelarstva i dobru zaradu, to se ipak nije dogodilo. Šta više, tamošnji su pčelari na ivici propasti.

Startap paketi kao podrška mladim pčelarima

David Bradshaw je pčelar gotovo pola vijeka, a svojih prvih 200 košnica je kupio još u srednjoj školi. Naime, ovaj je posao započeo sa svojim ocem, a sada ima 2.000 košnica. "Teško je prodati med. Vršim i uslugu ekstrakcije za druge pčelare, ali mi oni često za to ne mogu platiti jer ne mogu prodati svoj proizvod", kaže za BBC ovaj pčelar.

Napominje i kako ovih dana dobija samo 1,25 do 1,50 dolara po kilogramu, a očekuje se da će cijene i dalje padati. "Kako bi prizvodnja bila isplativa, moraju platiti barem 2 dolara po kilogramu, a to se nije dogodilo već tri godine", zaključio je Bradshaw.

Krivac uvoz, loše oznake i miješanje sa sirupima?

Za ove probleme postoje mnogi uzroci. Naime, SAD uvozi ogromne količine jeftinog meda iz inostranstva, a problem su i loše oznake na proizvodima i skrivanje porijekla pa čak i direktno varanje pri kojem se on miješa s jeftinim sastojcima poput kukuruznog, rižinog i repičinog sirupa.

Uvozni med: U pakovanju od 1 kg samo 30 dag pravog meda?

Podsjećamo da je nedavno i Copa Cogeca posumnjala da ne samo Kina već i Ukrajina izvozi med razrijeđen šećernim sirupm koji se potom nađe na europskom tržištu. Prema riječima stručnjaka, omjer miješanja različitih supstanci i meda može doseći i do 70%, tako da pakovanje od jednog kilograma sadrži samo 30 dag pravog. Cijena proizvodnje kineskog iznosi 1,24 eura po kilogramu, što je 65 do 70% manje od europskog prosjeka.

Ogromne razlike u cijeni

Razlike u cijeni između domaćeg i uvoznog meda su ogromne. Iako pčelari tvrde da im je 2 dolara za kilogram dovoljno za opstanak, uvozni se može nabaviti za samo 81 cent po kilogramu što je velika razlika. Naime, SAD uvozi ovaj proizvod iz brojnih zemalja, a najviše iz Vijetnama, Argentine i Brazila. Dakle, najveću zaradu ostvaruju zapravo uvoznici i kompanije za prodaju, a ne domaći pčelari.

No, Nicholas Sargeantson, vlasnik najveće kompanije za uvoz ove namirnice u SAD, Sunland Trading, ističe kako je on ključan za podmirivanje potražnje. "Uvezen med, općenito, dolazi u velikim količinama jer potrošnja ovdje iznosi preko 227 miliona kg godišnje, a samo se 68 mil. kg proizvodi u zemlji", tvrdi on.

SAD trpi najveće gubitke kolonija medonosnih pčela u 13 godina!

Prošle je godine SAD pretrpio najveće gubitke kolonija medonosnih pčela, a rezultati udruženja Bee Informed Partnership su zabrinjavajući. Naime, oni su pokazali da godišnji gubitak iznosi 40,7% dok je zima pokazala alarmantne padove od 37,7%. Među faktorima koji doprinose gubicima u kolonijama medonosnih pčela spadaju varroa, pesticidi, loše prakse pčelarstva te vremenske prilike kao što su požari, suša i gubitak staništa.

Oko 40% ispitanog meda lošeg kvaliteta

Iz Sweetwater Science Labs, laboratorija za ispitivanje u Montani, kažu da je u otprilike 35-40% ispitivanog meda sprovedenog u posljednjih 18 mjeseci utvrđeno razrjeđivanje, lažno porijeklo ili loš kvalitet jer je pretjerano prerađen.

Istine i zablude o medu: Kako prepoznati pravi?

Optužbe za prevaru deceniju lome američku trgovinu ovim proizvodom, a Mitchell Weinberg, izvršni direktor agencije za otkrivanje prevara s hranom Inscatech, kaže: "Sprovodio sam brojne istrage meda u posljednjih 10 godina i sa sigurnošću mogu reći da je problem prevare i danas ogroman".

Problem američke medne industrije u rješavanju ovog slučaja je to što je taj sektor u velikoj mjeri samoregularan, s vrlo malo vladinog nadzora i sprovedenih testiranja.

Isplativije oprašivanje od proizvodnje?

Med je postao jedan od najkrivotvorenijih proizvoda zbog miješanja s jeftinim sirovinama, a unosniji posao od njegove proizvodnje je oprašivanje usjeva. Naime, pčelari u Americi imaju više koristi od oprašivanja nego od prodaje pčelinjeg proizvoda.

U SAD-u oprašivanje usjeva isplativije od proizvodnje meda

Tokom febbruara i marta, kada cvjeta badem, pčele se pripremaju za oprašivanje 1,3 miliona hektara pod tim voćem. Zarada je od 180 do 200 dolara (od 311 do 350 KM) po jednom društvu, odnosno četverostruko više nego prije 10 godina. Drugi usjevi, kao što su maline, kupine, trešnje, dinje i jabuke, nisu ondje toliko isplative za oprašivanje.