"Vidim brod, prebrodit ćeš nešto" - kako se nekada u selima gatalo?

Svi etnolozi, od nastanka etnologije, zabilježili su da ovdašnji seljaci veoma vole kad im se gata. Tako je nastala i ova priča.

Ko bi rekao, drage i dragi, da će tekst o "vidovitoj" Kikinđanki da izazove toliko interesovanja. Da, i u ta davna vremena bilo je u našem kraju osoba, velikom većinom žena, koje su "gledale" u kafu, karte ili već tako nešto tajanstveno da bi svojim klijentima omogućile uvid u budućnost. Podrazumijeva se, uz skromnu, manje skromnu ili gala naknadu. Ova pojava donekle je marginalizovana u godinama poslije Drugog svjetskog rata, jer, trebalo je izgraditi novo društvo u kome nije bilo previše simpatija za stara sujeverja.

Ipak su razni oblici "gledanja" opstajali i provlačili se i pored sasvim ozbiljnih kazni, ponekad i zatvorskih. Vračanje i gatanje spadalo je u sitan kriminal, međutim, nije ustuknulo ni pred jednom duštvenom promjenom.

Kikinđanke su obično šinobusom putovale do Crepaje, kod čuvene Mile koja je imala tajanstvene moći još u doba mog djetinjstva (što sam bez problema čula iz razgovora žena u posjeti kod mojih baba). Ko ne bi putovao za Crepaju, imao je sasvim dovoljno žena koje "gledaju" i u Kikindi. I onda se "salivala strava", to jest rastopljeno olovo i bajalo zelenim travkama. Olovo je inače otrovno, tako da je veoma zanimljivo što u istu svrhu nije korišteno nešto manje opasno.

Od rješavanja ljubavnih jada do istjerivanja duhova

Većina sela u opštini Kikinda imala je i u ono doba barem jednu ženu koja se razumije u tajanstvene pojave, od rješavanja ljubavnih jada do isterivanja duhova iz starih kuća koje su mijenjale vlasnike pod neočekivanim okolnostima. Blagodareći klijenteli koja se nije bunila, još manje prijavljivala nadležnima, sve su mogle da obavljaju svoj zanat bez problema. Jedna, u ono doba privlačna i vrlo agilna, ordinirala je i u samom srcu nauke i napretka, naime, u kikindskoj bolnici.

Iako bez završene osnovne škole, a zaposlena kao pomoćno osoblje, ova sugrađanka je potpuno slobodno oblačila bijeli doktorski mantil koji je trebalo da odnese na pranje, pa bi sjela kod teških bolesnika i operisanih pacijenata, naročito poljoprivrednika, i gatala im da će se sigurno oporaviti. Naravno, ako budu slušali njene savjete i častili je, obično novcem ili hranom. Ljutili su se zbog ove pojave ljekari i sestre, ali, niko nije mogao ništa samoproglašenoj iscjeljteljki, jer je, onako privlačna, imala moćnog zaštitnika, slavnog kikindskog hirurga. Tek kad je hirurg penzionisan, zdravstveno osoblje se na isti način riješilo i žene koja gata u bolnici, tako da je privatnu "praksu" nastavila kod kuće. 

Paran broj zrna graha, pa pogađaj

Moja baba Ljuba Perunović rođ. Marić gledala je u grah poslije svog velikog povratka u Kikindu iz Crne Gore 1947. godine. Stigavši u rodni grad sa jedinim preostalim djetetom, mojim tatom, ustanovila je, prvo, da joj je mati umrla, a otac se ponovo oženio, tako da u roditeljskoj kući više nije bilo mjesta za nju. Primila ju je, neočekivano, neka daleka tetka, udovica bez djece. Dok se nije zaposlila, Ljuba je gledala u grah ženama u nevolji i tako doprinosila skromnom poslijeratnom kućnom budžetu - tako je ona sama barem pričala.

Taj oblik gatanja prililčno je jednostavan, za one koji znaju: uzme se paran broj zrna graha, sva se ubace u šolju ili čašu, pa prospu po ravnoj površini, obično stolu, a onda se iz rasporeda zrna nekako pogađa ko će doći s puta, kome stiže pismo, ko živ, a ko mrtav. Bila su čupava vremena sa mnogo nasilnih smrti i mnogi se nisu vratili iz logora ili ratnih dejstava, tako da je materijala za gatanje bilo u izobilju. Od kad se Ljuba zaposlila i to na dobrom radnom mjestu, ne da nije nikom gledala nego nije voljela ni da je neko podsjeća na taj dio njene karijere. 

"Tu ti je crno pače, izvući ćeš se iz neprijatnosti"

Baba Radinka, majka moje mame, naprotiv, nije gledala za neku materijalnu dobit, nego samo i isključivo radi razonode i to u talog od kafe. Dobro se sjećam ekipe žena koja se oduševljeno okupljala kod babe, željna novosti od sudbine. Razgovori su trajali satima, kafa je polako ispijana iz malih šolja, duga popodneva provođena su za velikim stolom u dobro zagrijanoj sobi kuće na adresi Nemanjina 18, danas 24.

Dve su dominantne sorte kafe - odakle stižu?

Iznenada bi razgovor utihnuo: Radinka bi, u potpunoj tišini, koja bi odjednom nastala, uzela jednu od šolja. Prvo bi samo držala šoljicu, šuteći, usredsređena na mrlje i šare koje se formiraju od taloga, a žena koja je iz te šolje pila kafu zagrcnula bi se od iščekivanja. Onda bi moja baba progovorila, a kroz mali skup dobrih prijateljica prošao bi drhtaj. Radinka je umjela da napravi atmosferu i da sve što ima kaže potpuno samouvjereno, o tome nije bilo dvoumljenja.

"Evo ovdje jedan brod, prebrodit ćeš nešto. A ovde jedno malo crno pače, to znači da ćeš se izvući iz neke neprijatnosti", počela bi značajno.

Onda bi odjednom, u pauzi između svih ovih besmislica, "presjekla" sagovornicu nekim potpuno tačnim podatkom iz njenog života. Posetiteljka bi se obično promijenila u licu: bilo je ipak čudno da joj neko otvoreno kaže kako je muž vara i sa kakvom ženom (uz detaljan opis češljanja i odjeće), da joj dijete nije položilo ispit (i kod kakvog profesora) ili da momak koji obigrava oko kćerke ima još jednu paralelnu vezu.

Kad bih u čudu gledala i slušala ovakve scene, baba bi mi samo šeretski namignula, a ostalim prisutnima nastavila da se obraća sa potpuno ozbiljnim izrazom lica. 

Sada - gledanje u grah samo kada je u loncu

Kako sve ovo izgleda bezazleno u odnosu na današnje trgovce maglom koji ljudima obećavaju sve mazno na prazno, za ozbiljne sume novca obično izražene u eurima. Etnolozi bi vjerovatno rekli da je svaki oblik gatanja tako duboko uvriježen, da je ikakva borba protiv njega vrlo iscrpljujuća. Novi oblici predviđanja sudbine zamijenili su stare.

Kuha se jednom sedmično, uvijek za dva - tri dana, a znate li kako se sprema pasuljica?

Ko, uostalom, još gleda u grah, osim ako nije prethodno skuhan, začinjen i obogaćen mesom, ponekad i cijelom dimljenom koljenicom. Iz ovakvog graha sasvim jasno se vidi da će porodica uskoro uživati u ukusnom obroku, do sjledeće nestašice finansijskih sredstava.