Baba Andrijana je bilvaktile marihuanu uzgajala u Usori, tvrdi - samo za platno

Tragajući za sasvim drugim informacijama, neočekivano se pred očima nametnu priča o starici koja se, iako na pragu desete decenije života, dobro sjeća kako se u Usori nekada sadila konoplja i za šta se ona koristila. Osjećaju da njenu priču trebaju čuti i drugi, kako svjedoči, nije se mogao otrgnuti ni autor ove priče, Pero Nikić, koji je odlučio ovjekovječiti je uz papir i olovku, a kasnije i tastaturu. Uz njegovu dozvolu, i bez izmjena, prenosimo kompletan tekst u nastavku.  

Fashion industrija na usorski način

Baba Andrijana, sa svojih nepunih 89 godina, pripada generaciji koja se, paradoksalno, fino "naputovala", a da pri tom mjesto rođenja nije morala napuštati. Za njenog dosadašnjeg života, četiri države su prodefilovale kroz mjesto njezina rođenja – selo Sivšu, u dolini rijeke Usore. Nego, baba je, Bogu hvala, dobrog zdravlja, dok su, s druge strane, političke okolnosti prilično nestabilne. Pa se, istinski, nadamo, i ona i ja, da neće više "putovati".

Sve to svjedoči o turbulentnim i nemirnim prilikama u prošlosti naših prostora, koje su, iza sebe, po difoltu, ostavljale siromaštvo, glad i patnju. U vremenu odumiranja generacije, koja svjedoči tom prošlom vremenu, odlučih, dok još babu služe zdravlje, a i britak um, putem papira, ovjekovječiti neke zanimljive i malo poznate detalje iz prošlosti.

Dok sjedi u svom udobnom naslonjaču i bez naočala plete, u pero mi priča o modi na usorski način iz neke druge vremenske dimenzije. Kao jedanaestogodišnjakinja je, u jeku ratnoga vihora, ostala bez oca, što je bio težak emotivni i socijalni udarac za njezinu višečlanu obitelj, koja se, kao i mnoge druge obitelji toga vremena, teško snalazila za "koru kruha".

Ulazak u svijet mode

Egzistencijalna muka i mrski težački poslovi, a nadasve i inatljiv karakter, probudili su, u nejakoj i bolešljivoj djevojčici, želju za lagodnijim poslovima – ako je takvih, uopće, tada i bilo. Grebanjem ispod površine, uskoro je otkrila talenat za ručnu izradu odjevnih predmeta, pa je vještinu i tehniku temeljito savladala i ušla u "svijet mode", što i nije, čitat ćete u sljedećim redovima, bio pretjeran "fenseraj".

"Danas za konoplju 'apse. A mi smo, ovdje, konoplju masovno sadili", priča mi baba, pokazujući rukom u vis, koliko visoko izraste konoplja. "Ne vide se šljive od konoplje".

Biljka konoplje je, saznat ću kroz priču, uz lan, bila osnovna sirovina za izradu "beza", tj. platna od kojeg su, dalje, nastajali odjevni predmeti.

A u koje vrijeme sadite konoplju? – pitam je. "Kad i ku'ruz", odgovara.

Uzgojenoj stabljici konoplje se, potom, priča mi detaljno, odstrane listovi, a snopovi stabljika se povežu i ostave u vodi "dvi 'evte".

"Poudara se kolje, za koje se priveže, i ostavi u Usori", kaže, te nastavlja kako procesom kišeljenja biljke, dolazi do razdvajanja njezinih vlakana, koja se, potom, udaraju "stupom", kako bi se proces kristalizirao do kraja i odstranile "palije".

Lan se ne da ubijeliti k'o konoplja

A čista svilenkasta vlakna, dobivaju se dodatnim procesom koji se radi uz pomoć "trl'ce", prilikom kojeg se odstranjuju zadnje čestice neželjenog sadržaja iz biljke, koji se, potom, izvlači "na grebene".

A što su stupa, trl'ca, grebeni... sve to baba Andrijana slikovito objašnjava, na trenutke ostavljajući "pletivo", kako bi mi gestikulacijom dočarala.

"Vlakno se prede, vlači se na grebene kako bi se razdvojile – posebno kuč'ne, posebno vlas", objašnjava baba, a ja se podsmjehujem, intimno razmišljajući - kako bi i google translater zablokirao kada bi mu zadao ovu rečenicu da prevede.

"Vlas se oprede i bude lijepo k'o svila, a kuč'na se oprede da imaš za potkjev", nastavlja baba svojim živopisnim izričajem.

Potom se, vlasi, uz pomoć stana za tkanje "tkaju" iz čega proizilazi "bez", to jest platno od kojeg se, kroje i šivaju odjevni predmeti. Iako je cijeli proces stao u nekoliko redova, o koliko sofisticiranom procesu i mukotrpnom radu je riječ, govori činjenica da je već došlo vrijeme nove sezone sadnje konoplje, a prve košulje još nisu sašivene.

Platno se, potom, "ostavlja na mrazu", kako bi se postigla snježno bijela boja. Identičan proces, kaže, vrši se i prilikom obrade lana, kojeg su također sadili za potrebe izrade platna.

"Samo, lan se nikad ne da ubijeliti k'o konoplja", metodom komparacije, na osnovu empirije, konstatira baba Andrijana da je konoplja bolji materijal.

Konoplja samo za šivenje

Nastavlja, potom, kako naručiocu košulje uzima mjeru, te škarama kroji kristalno bijelo platno, koje, potom, ručno šiva uz pomoć igle i konca kojeg je dobila obrađujući lan.

"Koliko ti vremena treba da, tako ručno, sašiješ košulju?", pitam.

"O Bože, pa za dan je mogu saš't", odgovara.

A na pitanje kako finalni proizvod naplati, odgovara "Kako kad. Nekad u parama. Nekad ti u zamjenu za košulju dojdu u oranje", zaključuje. Znači, kompenzacija je uvijek postojala.

Konoplja čisti zemlju od teških metala - zato treba biti oprezan

Na marginama priče, upitah je jesu li ljudi toga vremena znali za mogućnosti korištenja konoplje i u neke druge svrhe. "Niko o tom nit' je znao, nit' je prič'o", smije se i nostalgično dodaje kako bi sve to znala i sada uraditi.

Baba Andrijana plete, a ja je promatram i razmišljam koliko smo nesvjesni ljepote vremena u kojem živimo. Još nam samo nedostaje da našu priču prekine zvuk zvona poštara, koji dostavlja paket iz ZARA-e.