Ako lišće blagovremeno ne opadne sa voćnih krošnji, one se neće dobro pripremiti za prezimljavanje. Stručnjaci preporučuju da se u tom slučaju pored osnovnih jesenjih radova - voćke oprskaju 5% rastvorom uree.
Ako je jesen topla i sunčana (kao što je ova) neke voćne vrste ne odbacuju blagovremeno lišće sa grana. To je karakteristično za mlada stabla jabuke, kruške, dunje, kajsije. Zašto je to tako? Vremenski uslovi su neuobičajeni za ovo doba godine, pa voćke ne prepoznaju "kalendar" za zaustavljanje vegetativnog rasta i početak priprema za prezimljavanje - kada se hranljive materije iz krošnje i stabla skladište u korijenu.
Dakle, fotosintezom voćka i dalje stvara hranjive elemente i koristi ih za zakasneli jesenji rast. Zbog toga voćka ne odbacuje svoje lišće, a nerijetko može da otvori i ljetos formirane pupoljke i da procvjeta. Osim toga, ako voćka ne zaustavi kretanje hranjivih sokova, uslijed iznenadnih niskih temperatura (mrazeva) - puca kora na stablu i voćka počinje da se suši.
"Da bi se ubrzalo predzimsko opadanje lišća, voćke treba oprskati 5% rastvorom uree. Ta koncentracija je dovoljna da izazove opadanje lišća, ali i da znatno smanji kretanje hranjivih sokova i tako poveća otpornost voćaka prema niskim temperaturama", kaže Dragana Veljković, dipl.inž. zaštite bilja i naglašava da se blagovremenim opadanjem lišća smanjuju uslovi za pojavu bolesti Venturia ineakualis, koja se manifestuje pjegavošću lišća i krastavošću plodova.
Nakon opadanja lišća, u voćnjaku se obavlja takozvana sanacijska rezidba. Uklanjaju se samo suhe, polomljene i bolešću zaražene grane, jer su one idealno mjesto za prezimljavanje raznih gljivica i štetnih insekata. Prilikom rezidbe na granama ne smiju da ostaju velike rane. Njih obavezno premazati kalem-voskom. Uporedo sa rezidbom sa grana se otresaju sasušeni i truli plodovi, sakupljaju sa zemlje i iznose iz voćnjaka.
Poslije opadanja lišća i sanacijskog reza, slijedi još jedna predzimska zaštitna mjera - prskanje bakarnim prepratima i mineralnim uljima, takozvano "plavo prskanje". Jesenjim prskanjem se suzbijaju insekti i gljivice koji prezimljavaju na voćkama, pa se tako može smanjiti broj prskanja u narednoj vegetacijskoj sezoni.
U jesen su naročito na bolesti osjetljiva mjesta gdje se otkinula lisna drška, pa se zato i ne preporučuje prskanje sve dok sa stabla ne opadne najmanje 80 odsto lišća.
Još jedna mjera za zaštitu od niskih temperatura tokom zime je krečenje (bijeljenje) stabla i debljih ramenih grana. Ova mkera se ne obavlja u većim intenzivnim špalirnim zasadima, ali je preporučljiva u voćnjacima na okućnici i u zasadima sa klasičnom (rijeđom sadnjom).
"Voćke se ne kreče da bi se insektima onemogućilo prezimljavanje u kori stable i zaštite od glodara (zečeva i srna), mada ih kreč u tome donekle ometa, već da za vrijeme zimskih i ranoproletnih sunčanih dana odbijaju sunčevu svjetlost i toplotu. Jer, neokrečeno stablo voćke se pod uticajem sunčevih zraka brže zagrijava i voćni sokovi počinju da kreću, pa uslijed većih noćnih zahlađenja nastaje takozvani mrazopuc (uzdužno pucanje kore). Dakle, krečenjem stable odlaže se početak vegetacije voćke u rano proljeće i tako izbjegavaju oštećenja na stablu i pupoljcima zbog naglih kolebanja temperature", objašnjava Dragana Veljković.
Praksom je utvrđeno da pojava smole na stablima i ramenim granama kod koštičavih voćnih vrsta nestaje ako se voćke redovno kreče.
Voćke se kreče smjesom kreča, kuhinjske soli i sumpora. Dobra kaša za krečenje spravlja se od 5 kilograma negašenog kreča, 5 kilograma kuhinjske soli i 200 grama sumpora u prahu. Smjesa se dovoljno razrijedi vodom, a potom se četkom nanosi na stabla.
Krečenje se preporučuje kada je temperatura iznad pet stupnjeva Celzijusa, jer bi se na nižim temperaturama smrzla i i ubrzo otpala sa stabla.
Tagovi
Autor
