Uzgoj lješnjaka: Sve je više zainteresiranih, javljaju se zadruge, dijaspora, a za njega se mogu dobiti i poticaji

Lješnjak (lijeska) pripada rodu Corylus. Crnomorska oblast je njegova prva postojbina. Danas je najviše rasprostranjen u mediteranskim zemljama, a što se tiče američkog kontinenta, najviše je rasprostranjen u Kaliforniji. Kada govorimo o području Bosne i Hercegovine, najveća zainteresiranost za njegov uzgoj je zavladala u posljednjih nekoliko godina zbog potraživanja na domaćem i evropskom tržištu. Osim toga, otvorio se prazan prostor za ulazak neke voćarske kulture u voćarskom privređivanju, ali i u hobi programu u kojeg rado ulazi i dijaspora.

Ante Pašalić ima 350 sadnica lješnjaka na 6 duluma i samo 20 godina

Plod lješnjaka ima sličnu hranjivu vrijednost kao i plod oraha. Najviše sadrži ulja (70%). Prinosi po jedinici površine su također slični prinosima oraha. Najčešće se gaji na razmacima: 4x5, 4x4 te 4x3. Na takvim razmacima su prinosi najčešće 4-5 t/ha. Njegova upotrebna vrijednost je raznolika: ulje, maslac, boje za slikanje, ugljen od drveta lješnjaka (lijeske), cvijet kao ispaša za pčele, sprječavanje erozije njenim zasađivanjem i sl.

Biologija lijeske

Korijen lješnjaka je plitak i površinski te prožima sloj od oko 40 cm. To je razlog zašto je lako pripremiti i najteža zemljišta za njegov uzgoj. Ona koja nisu dugo godina kultivirana najčešće se mogu pripremiti i plugovima podrivačima, tj. rigolovanjem zemljišta.

Lijeska, odnosno lješnjak, je žbunastog oblika, manjih razmjera (3-5 m) i razgranate krošnje. Iako, može se uzgajati i kao stablašica. Kada se uzgaja kao žbun, koristi se do 12 izdanaka.

Fenofaza cvjetanja nastupa veoma rano, već krajem februara i početkom marta, a nekad se desi i ranije. Cvjetanje se odvija prije listanja. Muški cvjetovi su obično u dugim cvastima – resama, a ženski se najčešće nalaze u cvastima na kratkim drškama. Cvjetanje traje od 15 do 70 dana. Naneseni polen na žig tučka ostaje priljubljen, tj. zalijepljen sve dok ne nastane povoljan trenutak za njegovo daljnje klijanje. Oplodnja zavisi u mnogome od mjesta na kojem se nalaze ženski cvjetovi. Oni mogu biti iznad ili ispod muških cvjetova (resa). Postoji, znači, mogućnost direktne oplodnje vlastitim polenom, ili je potrebna strana oplodnja. U ovim slučajevima se praktikuje gajenje više sorti.

U uslovima intenzivnog uzgoja, pogotovo kada se podižu zasadi sa manjim brojem kulturnih sorti, oplođavanje može da predstavlja osnovni problem uzgoja lješnjaka. Iz tog razloga treba apsolutno izbjegavati jednosortne zasade. Čak i u polisortnim zasadima (zbog pojave dihogamije, odnosno neujednačenog cvjetanja resa i ženkih cvasti) prinosi mogu biti znatno manji.

Ekološki uslovi za uzgoj lješnjaka

Što se tiče lješnjaka, on ima širok areal koji mu odgovara za intenzivan uzgoj. Odgovaraju mu primorska područja, ali i visinska, skoro planinska. Može se gajiti na visinama do 1.000 m nadmorske visine. Na osnovu ove konstatacije možemo zaključiti da je i Bosna i Hercegovina idealna za uzgoj lješnjaka, što potvrđuje i zainteresiranost njenog stanovništva u posljednjih nekoliko godina za gajenje iste. Razgovarajući s predstavnicima kompanije "Edix" iz Cazina saznali smo kako se javilo mnoštvo stanovništva upravo s područja Bosne i Hercegovine zainteresiranog za gajenje ove voćne kulture. Samo kod njih je evidentirana zainteresiranost za ukupnih 50 hektara lijeske, individua koje žive i rade u Bosni i Hercegovini, ali i stanovništva koje je uposleno van granica BiH.

Što se tiče ekoloških uvjeta, trebamo navesti i informaciju da je Sredozemlje, tj.  Mala Azija, gen-centar svih opisanih vrsta lješnjaka. Po ovoj osnovi, samo topla područja su pouzdana za njegovo gajenje.

Ljudi donose pogrešne zaključke o mogućnosti gajenja na raznim područjima time što beru njihove plodove u šumama na oko 1.000 m nadmorske visine. Međutim, takve voćke, obično, u ovim područjima, rađaju samo nekoliko puta u toku perioda od deset godina.

Lješnjak koji raste u šumskim sastojinama nalazi se u difuznom osvijetljenju, manje je izložen transpiraciji preko listova, a plitki korjenov sistem mu je zaštićen humusnim prekrivačem koji zadržava isparavanje zemljišne vlage. Ipak, s druge strane, relativno plitak, površinski žiličast korjenov sistem ima velike zahtjeve za vodom. U mediteranskim područjima obično ima dovoljno vlage. Svi ovi parametri ukazuju nam da je lješnjak kultura toplijeg klimata.

Forme lješnjaka koje su divlje uglavnom su rasprostranjene u primorskim područjima u kojima je vazduh vlažan te u humidnim kontinentalnim područjima.

Agrotehnika lješnjaka

Kada govorimo o eksploataciji lješnjaka, govorimo o periodu koji traje 30-40 godina. Kao što smo spomenuli, ima relativno plitak korijen, ali kao biljka humidne klime zahtjeva dobru snadbjevenost vlagom. To ukazuje da je pogrešan onaj klasični stav kako se lješnjak zadovoljava i najslabijim zemljištima.

Najpogodnija su duboka i plodna zemljišta. S tim da uzgoj lješnjaka zadovoljavaju i teža zemljišta, ali pod uslovom da su permanentno umjerene vlažnosti.

Ena Zolić: Studira u Njemačkoj, a u BiH sadi 250 sadnica lješnjaka

Zemljišta za podizanje zasada lješnjaka treba izrigolovati, po mogućnosti na 50-60 cm. Dublja obrada nije potrebna zbog relativno plitkog korijena. Tom prilikom se preore oko 20 tona stajnjaka po hektaru, te zavisno od rezultata analize zemljišta, treba dodati i mineralno đubrivo s izraženim kalijem i fosforom. Fosfor je inače sporo pokretljiv u zemljištu, a statistika je pokazala da je 80% tala u Bosni i Hercegovini siromašno fosforom, često i kalijem. Samo redovno pravilno gnojena zemljišta koja se kultiviraju u Bosni i Hercegovini imaju ocjenu "srednje do dobro obezbjeđeno"  fosforom i kalijem. Stoga, ovaj opći agrohemijski problem nas zadesi i kod uzgoja lješnjaka. U ovisnosti o parametru pH reakcije tla, apliciraju se i sredstva za korekciju pH. Ukoliko je previsoka pH, koriste se sredstva na bazi elementarnog sumpora, a ukoliko je pH niske reakcije, koristi se krečnjak i njemu slične materije.

Svake treće godine preporučuje se đubrenje stajnjakom, a svakih 5 do 7 godina zemljištu treba dodavati kreč.

Sadnja lješnjaka se obavlja nakon opadanja lišća, pa do sredine marta mjeseca. Stastički i naučno, jesenja sadnja je povoljnija (kao kod većine voćarskih kultura).

Prednosti jesenje sadnje voćaka i ukrasnog drveća

Ukoliko nije cijela površina izrigolovana, kopaju se jame, prečnika 1,2 m i dubine do 60 cm. Prilikom sadnje dodaje se mineralno đubrivo s naglašenim fosforom i kalijem, stari pregorjeli stajnjak te zemljišni insekticid kako bismo spriječili različite zemljišne insekte da nagrizaju i nametnu korijenov sistem.

Korjenov vrat treba da je malo viši od nivoa zemljišta (1-2 cm). Sadnice lješnjaka se najčešće ne prikraćuju. U toku vegetacije se nekoliko puta doda azotno đubrivo. Što se tiče zaštite od insekata i bolesti, to je već tema za sebe i nju treba posebno obraditi s tim da lješnjak ne napada veći broj patogena i štetnih insekata kao npr. jabučasto ili koštičavo voće.

Lješnjak izuzetno dobro reaguje na plodnost zemljišta. Na bogatim i vlažnim zemljištima raste vrlo snažno. Gustoća sadnje u prvih 15 godina utiče na visinu prinosa po jedinici površine, pa je zato poželjnija sadnja na gušćem nego na rjeđem sklopu.

Postepeno ulazi u fazu punog plodonošenja, živi oko 70 godina, a eksploatiše se ekonomično 30-40 godina. Kasnije se grmovi mogu jače orezati i razrijediti. Takvi, podmlađeni, grmovi bolje rađaju i daju kvalitetnije plodove.

Za jedan hektar zasada lješnjaka u sistemu uzgoja grma potrebno je oko 300 sadnica. Za uzgoj ove kulture u vidu stablašica sklop sadnje je oko 500-800 sadnica/ha, zavisno od sorte i zemljišta. Većina sorti pozitivnije reaguje na stablastu formu jer grmovi svake godine daju izdanke iz korjenovog vrata, koje treba prorjeđivati radi održavanja normalne gustoće u zasadu. Grmovi su, naravno, povoljniji s apsekta berbe, rezibe i zaštite.

Zasad se obično zasniva na dvogodišnjim sadnicama. Prve 2-3 godine nakon sadnje centralne vodilice se orežu kratko, na dva pupoljka. Krošnja se kasnije prorjeđuje, jer se u sjeni ne mogu formirati rodni pupoljci. Kad žbunovi počnu prorođavati, treba voditi računa da postoji dovoljno jednogodišnjih prorasta koji su rodni. To se jednostavno postiže rezidbom, prorjeđivanjem žbunova i prikraćivanjem jednog broja ljetorasta lješnjaka. Nakon 15 godina vrši se i podmlađivanje, skraćivanjem grana 30- 50 cm.

Najpoznanije sorte lješnjaka su: istarski dugi, đentile romana, hale, barcelona, rimski, ludolf, lambert, royal, hall's giant, kosford i dr.

Budućnost proizvodnje lješnjaka u Bosni i Hercegovini

Nakon ogorčenosti bosanskohercegovačkog stanovništva na malinarsku proizvodnju, kao i na određene povrtlarske i ratarske kulture u formi kooperativne proizvodnje, u pravi tren se pojavio lješnjak. Lješnjak nema zahtjevne poglede za uzgojem, zemljište je jednostavno pripremiti, nema komplikovanu rezidbu, djeluje kao plemenita voćna vrsta, ima jako ukusne plodove koji su, kao i njeno drvo, široke primjene u prehrani, industriji, gastronomiji...

Islamović poručuje da se lješnak sadi odmah jer će se lakše do EU, a Hodžić kaže da neće dozvoliti da se sa lješnjakom dogodi isto što i sa malinom

Ove godine je i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine usvojila prijedlog da se lješnjak stavi na listu poljoprivrednih kultura na koje se može ostvariti poticaj kod Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva po modelu poticaja proizvodnji. Više o tome se može saznati u pravilnicima ovog ministarstva te redovnim praćenjem njihovog izvještavanja i obavještavanja.

Na uzgoj lješnjaka se rado odlučuje i dijaspora jer novac zarađen u zemljama EU mnogo više vrijedi uložen ovdje, u Bosni i Hercegovini, preračunavanjem standarda.

Plod lješnjaka je jako tražena namirnica, može se, a i treba, stvoriti navika domaćeg stanovništva za korištenjem ovih plodova, ali i drveta, kako bi time potpomogli ovaj novi vid poljoprivrednog djelovanja našeg agrara.

Već se javljaju zadruge koje su ozbiljno i jasno spremne na ovakav vid kooperativne proizvodnje što će omogućiti i izvoz na ozbiljnija globalna tržišta.

Dokaz ozbiljnosti ove proizvodnje je i taj da se na ovu proizvodnju odlučio i poznati muzičar Alen Islamović, koji u Bihaću ima površinu od nekoliko hektara pod lješnjakom. Isti se odlučio na zajedničke nastupe i predavanja skupa sa stručnjacima iz agronomije kako bi pomogao da se žitelji bosanskohercegovačkog sela uvjere u ozbiljnost, ali i rentabilnost proizvodnje lješnjaka.

Uz državne poticaje/potpore, podršku bitnih bh. aktera kroz samu njihovu opredjeljenost za ovu proizvodnju (bilo iz hobija ili privrednog motiva), uz dobre i osposobljene agronome, vjerujemo da možemo postati jedna od bitnijih država proizvođača lješnjaka te da će ovaj poduhvat poboljšati sliku poljoprivrednog djelovanja i sliku agrara Bosne i Hercegovine.