Ena Zolić: Studira u Njemačkoj, a u BiH sadi 250 sadnica lješnjaka

U vrijeme dok mladi trbuhom za kruhom nemilice odlaze iz naše, ali i zemalja u okruženju, u Njemačku, Irsku, Švedsku i druge evropske zemlje, nevjerojatno zvuči priča o mladoj djevojci koja je odlučila iz Njemačke doći u rodno mjesto svojih roditelja i ondje se baviti - poljoprivredom. 

Ena Zolić rođena je i odrasla u Njemačkoj, u Stuttgartu, a po završetku gimnazije odlučila je upisati Poljoprivredni fakultet. Trenutno je na zadnjoj godini te piše diplomski rad na temu uzgajanja lješnjaka. I to lješnjaka kojega uzgaja u Bosni i Hercegovini. 

"Moja cijela porodica živi u Njemačkoj, a u mjestu Gata kod Bihaća posjeduje više hektara obradivog zemljišta. Moja želja je oduvijek bila da to zemljište počnem da obrađujem, pošto volim prirodu i to mjesto. Zbog toga sam se i odlučila za poljoprivredni fakultet", priča ova mlada, entuzijastična i nadasve hrabra djevojka koja se za lješnjake odlučila nakon detaljne analize zemljišta i tržišta. 

Prvo je napravila analizu zemljišta i istražila tržište

"Prije par godina sam prvi put uzela uzorak zemlje i poslala na Poljoprivredni institut u Karlsruhe da vidim kvalitet zemlje, a pararelno sam istraživala naše (BIH) i Evropsko tržište da vidim za kojim proizvodima postoji potražnja, odnosno šta je najisplatnije. I tako sam ustanovila da BIH proizvodi samo oko 10 posto lješnjaka koji se prodaju na BIH tržištu, što znači da 90 posto uvozi po dosta visokoj cjeni. Trenutno je na svjetskom tržištu cijena oko 7 eura. A proba zemljišta je pokazala da uz minimalna ulaganja mogu zemljište tako da uredim da odgovara za sadnju lješnjaka. Takođe, klima i nadmorska visina su odgovarajući", otkriva nam Ena opisavši koje je predradnje preduzela prije sadnje lješnjaka. 

U jesen prošle godine njiva je duboko orana i na proljeće frezana. Nakon toga su posijali lucerku jer, kako Ena znalački kaže, lucerka je leguminoza koja stvara N-nitrifikaciju. Nju su više puta malčirali. "Koristili smo je kao zeleno gnojivo i stvorili hranu za gliste i mikroorganizme koje stvaraju humus, kako bi stekli poboljšanje plodnosti zemljišta. Nakon toga sam ponovo vršila analizu zemljišta u Zavodu za poljoprivredu u Bihaću, kako bih provjerila u kojoj su količini hranjive tvari u tlu.

Na taj način sam mogla odlučiti kako i s čim tretirati zemljište, da bih dobila odličan nivo hranjive tvari i kako bi biljka imala najbolje uslove za rasti. Morala sam podići pH-kiselost parcele. Za to sam koristila Meerkalk (kalcijkarbonat i morska alga, op.a.). Za đubrenje sam nabavila stajsko đubrivo i umjetni NPK koji zadovoljava potrebe zemljišta", Enin je recept za uspješnu proizvodnju. 

Dalje kaže kako joj je sljedeći korak bio ograđivanje njive i to najviše zbog divljači.

Ena Zolić: Posadit ćemo 250 sadnica na pola hektara zemljišta

"Nakon tih priprema smo iskopali 250 rupa. Sada treba čekati kraj vegetacije, da bi posadili mlade lješnjake. Dakle, planiramo posaditi 250 sadnica na površini od 0,5 hektara. Razmak sadnica u redu je 4 metra a između redova 5 metara."

Ena prvi urod očekuje između druge i treće godine. Za početak, kako kaže, očekuje manje količine ploda, odnosno oko 0,5 kg po stablu. "Planirala sam ih prodavati po manjim lokalnim trgovinama/restoranima. A kako se urod bude svake godine povećavao, prvo ću ponuditi našim domaćim trgovačkim lancima da otkupe moje proizvode. 

Razgovarala sam sa proizvođačima koji već imaju pozitivna iskustva u tome, a pratim i svjetsko tržiste i vidjela sam da velike italijanske firme kao što je Ferrero i njemačke, primjerice Nutella imaju stalnu potražnju za lješnjacima. U tom slučaju ću nastojati da iskoristim svoje veze i poznanstvo stečena tijekom boravka i studija u Njemačkoj, kako bih prodala svoje proizvode što uspješnije", dugoročno planira Zolić dodajući kako postoji i mogućnost da se od lješnjaka pravi ulje koje je traženo u farmaceuskoj industriji i može da se koristi u dosta drugih svrha.

"Ako mi ovaj prvi korak uspije, već naredne godine planiram da posadim još 0,5 hektara."

Hoće li lješnjak proći kao maline? 

Kako stvari stoje, mnogi u BiH razmišljaju o lješnjaku, ali se boje sudbine malinara. Pitali smo Enu, što bi poručila voćarima u BiH? 

"Znam šta se desilo malinarima i to mi je jako žao. O tom slučaju je potrebnija jedna dublja analiza. Moje lično mišljenje, nakon što sam posjetila neke malinarnike u BIH je da proces uzgoja nije baš optimalan, što potvrđuje pojava gljivica na plodovima, a protiv čega se nije borilo na adekvatan način. Zato bi voćarima savjetovala da budu uporni jer ipak mislim da oni koji budu najuporniji, odnosno tržištu ponude najkvalitetnije proizvode, mogu da opstanu. Isto vrijedi i za uzgoj bilo koje druge vrste voća pa i lješnjaka. Konkurencija je uvijek prisutna, ali jednostavno tržištu moramo ponuditi kvalitet i tržište će ga sigurno prepoznati", poručuje Ena koju porodica, rodbina i prijatelji podržavaju u svim poslovima njezinog projekta. 

"Na fakultetu sam birala smjer voćarstvo i povrtarstvo. Tu sam puno naučila, ali nikad ne možemo sve znati. Tako da sam i u Njemačkoj i u Bosni tražila savjete od profesora i stručnjaka na tom područuju. Čula sam njihovo mišljenje i njihovo iskustvo, kako bih dobila bolju sliku svega."

Nigdje nije lijepo kao kod kuće - u Gati

Zanimalo nas je, kako je Enina porodica reagirala na njezinu odluku jer svaki se roditelj brine za budućnost svoga djeteta, posebno kada se ono odluči za posao koji je daleko od porodičnog doma, u zemlji koja ne pruža nikakvu sigurnost i kada većina toga ovisi o onome što mu nebo da. 

"Moja porodica je od samog početka znala za moje namjere i dosta stvari smo zajedno planirali tako da to za njih nije bilo iznenađenje jer su to i očekivali. Svima je drago, jer žele da budem sretna i uspješna u životu i znaju da se nigdje na svijetu ne osjećam bolje nego kod kuće u Bosni i Hercegovini. Putovala sam po cijeloj Evropi, čak i dalje. Vidjela sam puno lijepih mjesta, ali nigdje mi nije tako lijepo kao kod svoje kuće", rečenice su koje mame suze na oči, a srce ispunjavaju ponosom. 

Projekt mlade Ene Zolić zapeo je za oči i profesorima na faklutetu. Kaže kako im je vrlo zanimljiv jer radi nešto za što se malo tko odlučuje. Kaže da čim je profesorici predložila temu, odmah je pristala te joj je bilo drago i u svemu je podržava, koliko god može. 

Lješnjaku odgovaraju naši klimatski uslovi

No, zanimalo nas je još ponešto o lješnjaku koji je sve češće tema među voćarima i poljoprivrednicima općenito u BiH. Kako se radi o mladoj stručnjakinji koja prilike u BiH možda ipak gleda drugačijim očima i s puno opreza, svaki je savjet zlata vrijedan. Ima li lješnjak budućnosti u BiH, zanimalo nas je. 

"Mislim da ima, jer po mom mišljenju lješnjaku odgovaraju naši klimatski uslovi. Naravno da ne možemo to reći općenito za sve lješnjake, nego za određene sorte. Kao i što kod kukuruza, pšenice i svake druge biljke imaju posebne sorte koje na određenom mjestu bolje uspijevaju nego druge. Ali ne trebamo ostati na jednim tim istim sortama. Treba isprobati i druge sorte ili uzgojiti novu još bolju sortu, koja paše našim klimatskim uvjetima", zdravo je razmišljanje mlade Ene Zolić. 

Nije mi vrag dao mira, morala sam Enu pitati što bi ona kao mlada osoba koja studira vani, mijenjala u BiH poljoprivredi i što vidi kao najveći problem. 

Najveći problem bh poljoprivrede je nedostatak stručnjaka

"U toku studija sam se intenzivno posvetila općenitnoj poljoprivredi na Balkanu. Na kraju sam se udubila na situaciju u Bosni i Hercegovini. Kroz to sam se istraživanje upoznala sa situacijom u BiH. Zainteresovani studenti, sa mog fakulteta i ja išli smo na ekskurziju gdje smo putovali autobusom po cijelom Balkanu. Bili smo u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji, Kosovu, Makedoniji i Srbiji. Posjetili smo razne farme i plantaže, od uzgoja masline, narandža, voća, povrća, krava, ovaca, koza, konja do uzgoja magaraca. Posjetili smo i ministarstva i agronomske fakultete. Vidjeli smo farme gdje su ljudi držali "samo" 15 krava, a bili smo čak na farmama gdje je bilo i po 800 krava muzara, a firma obrađivala 4.000 hektara zemlje. Bilo je svašta za vidjeti. Od malih do velikih farmi. Sve sam to vidjela i mogla si složiti sliku od svega. Mogu da uporedim države na Balkanu sa Njemačkom. Znam kako se radi i ovdje i tamo. I mislim da znam šta treba promjeniti.

Kao najveći problem vidim nedostatak stručnjaka za taj posao u poljoprivredi, sa znanjem i iskustvom. Trebamo bolju mehanizaciju i bolju primjenu agrotehničkih mjera pošto su urodi na Balkanu u prosjeku upola manji nego u Njemačkoj", napominje Ena zaključivši da je pored svega poljoprivreda jako važna i da u svakom slučaju, gledajući na globalnoj razini, ima perspektivu, s obzirom na stalni rast stanovništva, promjenu klime, itd.

"Jednostavno moramo neke procese da optimiramo", poručuje Ena Zolić kojoj želimo puno uspjeha u njezinim planovima.