"Ljudi koji imaju mali broj voćaka ne moraju žuriti s rezidbom. Mogu pričekati da vide stanje pupova i eventualna oštećenja od mraza pa tek onda rezati", objašnjava dr.sc. Dejan Bošnjak.
Razgovarali smo s dr. sc. Dejanom Bošnjakom, stručnjakom za voćarstvo s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek, koji nam je objasnio osnovna pravila rezidbe šljive.
Kako pojašnjava, ona se razlikuje od rezidbe jabuke, ponajprije zbog načina na koji se formiraju cvjetni pupovi. Dok kod jabuke rodni pupovi nastaju na vrhu izboja, kod šljive se oni formiraju bočno, duž rodnih grančica.
"Kod šljive se cvjetni pupovi nalaze sa strane, uz cijelu rodnu grančicu, dok je na vrhu uvijek smješten vegetativni pup", objašnjava Bošnjak. Upravo zbog toga kod koštičavih voćaka poput šljive, trešnje, višnje ili marelice voćari mogu raditi prikraćivanje bez većeg rizika od gubitka uroda.
U prvim godinama nakon sadnje provodi se rezidba na uzgojni oblik, kojom se formira osnovna struktura stabla. U slučaju šljive najčešće se oblikuje vazasta krošnja, odnosno krošnja otvorenog središta.
Bošnjak objašnjava kako je cilj u prve tri do četiri godine formirati nekoliko osnovnih skeletnih grana koje će kasnije nositi rod. Također ističe da krošnja mora ostati otvorena kako bi svjetlost mogla prodrijeti u unutrašnjost stabla. "Sve grane koje rastu prema unutra moramo izbaciti, jer stvaraju zagušenje i smanjuju prodor svjetlosti", naglašava naš sagovornik.
One koje ostaju na stablu obično se prikraćuju za otprilike jednu trećinu dužine, i to iznad pupa koji je okrenut prema vanjskoj strani. Time se potiče rast novih izdanaka prema van, što dodatno otvara krošnju.
Nakon što se uzgojni oblik formira, rezidba prelazi u fazu održavanja rodnosti. Tada je glavni cilj održati ravnotežu između rasta i uroda.
Kod starijih stabala često se pojavljuju vodopije, snažni uspravni izboji koji rastu vrlo brzo. "Sve takve treba izbaciti ili prevesti na bočnu granu u boljem položaju", kaže Bošnjak.
Rezidbom se također uklanjaju one koje smetaju mehanizaciji ili se križaju s drugima, dok se ostale po potrebi preusmjeravaju na bočne izboje.
Tokom pregleda stabala u nasadu jasno se mogu uočiti generativni pupovi koji će uskoro procvjetati. Bošnjak objašnjava da su oni znak dobrog potencijala za ovogodišnji urod. Prošlogodišnji dvogodišnji izboji, koji tada nisu bili rodni, tijekom prošle vegetacije su razvili kratke rodne grančice s cvjetnim pupovima koji će u ovoj vegetaciji dati već plodove.
Za manje proizvođače i vlasnike okućnica Bošnjak savjetuje pristup koji se naziva rezidba na viđeno. Kod nje voćari čekaju dok pupovi ili cvjetovi postanu vidljivi, a opasnost od mraza prođe.
"Ljudi koji imaju mali broj voćaka ne moraju žuriti s rezidbom. Mogu pričekati da vide stanje pupova i eventualna oštećenja od mraza pa tek onda rezati", objašnjava Bošnjak. Ako je dio cvjetova oštećen niskim temperaturama, odnosno mrazom, voćar tada može ukloniti zahvaćeni dio ili ostaviti onaj dio grančice sa zdravim cjetovima koje će dati urod.
Kod rezanja debljih nastaju rane koje je potrebno zaštititi. Ovaj stručnjak savjetuje da se takvi rezovi premažu voćarskim voskom kako bi se spriječio ulazak patogena i ubrzalo zacjeljivanje.
I za kraj, ističe koliko je važno redovno dezinficirati alat za rezidbu. "Dobro je svako ili svaka tri do četiri stabla to učiniti alkoholom ili otopinom klora, posebno kada se prelazi s jedne voćne vrste na drugu“, kaže Bošnjak. Time se smanjuje rizik prijenosa bolesti, posebno virusa poput šarke šljive, koji se može prenijeti i preko zaraženih oštrica alata.
Tagovi
Autorica
