Gradsku vrevu zamijenili selom: Oživjeli savku i petrovačku šljivovicu

Ponovno polularizirati uzgoj autohtone šljive savke i proizvodnja rakije od ove stare sorte, san je Vite Latinović Nenadić i njenog supruga Nikole Nenadića. Istraživanja pojedinih stručnjaka pokazala su da je područje Bosanskog Petrovca najpogodnije za uzgoj savke, koja se od davnina gajila na ovim predjelima, a po kojoj je petrovačka šljivovica bila poznata u Bosanskoj Krajini, ali i cijeloj Bosni.

Petrovački kraj - najbolji za savku

Ova opština, u bivšoj Jugoslaviji, bila je poznata i po ogromnim šumskim prostranstvima, kvalitetnom drvnom sortimentu i čistom vazduhu, a uz ostrvo Hvar, bila je poznata kao područje sa  najviše sunčanih sati tokom godine. Prostrano Petrovačko polje okruženo vrhovima Osječenice, Grmeča, Srnetice, Oštrelja, Lunjevače i Klekovače, idealno je za ovu staru sortu koju je u dvorištu imala svaka kuća.

Sve je to, kao i ljubav prema rodnom kraju, podstaklo Vitu, da u rodnom selu svog oca, Koluniću, podno Osječenice, prošle godine podigne zasad savke, tačnije 150 stabala. Ove godine, sa mužem je posadila još 30, a krajem godine, barem duplo više novih voćaka krasiće područje oko njene kuće. Vita i Nikola žive i rade u Beogradu, ali kada god uhvate slobodnog vremena, dođu u Kolunić.

"Živjela sam u Petrovcu do 1995. godine, nakon čega sam otišla u Beograd. U nasljeđe mi je ostalo dosta zemlje i zasad starih šljiva, savki, koje je moj deda zasadio prije sedamdesetak godina. Htjela sam da uradim nešto sa zemljom, da ne zaraste sve u korov i zajedno sa suprugom, odlučili smo da krenemo u aktivnosti oko podizanja novih zasada i pokrenemo proizvodnju rakije od savke", kaže Vita. 

U starom šljiviku je oko 250 sadnica, posadili su novih 180, a sadit će ih još. Nadmorska visina Kolunića je 750 metara, Osječenica štiti šljivu od kasnih proljetnih mrazeva, pa Nenadići vjeruju da će ovo biti "jedna dobra priča". Gazdarica kaže i kako svojim primjerom žele podstaknuti ostale stanovnike, ne samo Kolunića, već i cijele petrovačke opštine, da učine nešto više sa svojom zemljom. 

Acqua di Vita - budući brend

Njen suprug tvrdi da je savka, kao sirovina, jedna od najboljih za vrhunske destilacije jer raste, u suštini, na kamenu, u skladu sa planinskom i mediteranskom klimom koja dopire i do ovih krajeva.

"Ovo zemljište u petrovačkoj opštini je posebno i idealno za savku. Želimo da stvorimo vrhunski proizvod, to jest, vrhunsku rakiju od vrhunske sirovine koja daje vrhunsku aromatičnost krajnjem proizvodu - rakiji. Hoćemo da popularizujemo uzgoj savke koju je virus šarke skoro uništio. Ovde se još drži i zato sadimo još novih stabala", kaže Nikola dodavši kako nije važan broj stabala, već kvalitet krajnjeg proizvoda i zato im u fokusu nije količinu, u tom bi slučaju veli bili kao "industrijski proizvođači rakija". 

Tako je nastala "Acqua di Vita", rakija od 40% sa aromom šljive savke za koju svi koji su je probali, imaju samo riječi hvale. Pripremljena je po tehnologiji po kojoj se proizvodi francuski konjak, a ne po starim, narodnim, principima pravljenja rakije. Za svoje potrebe prave i džin od savke. 

Monilia pravi probleme u zasadima koštičavog voća, naročito šljiva

"Džin pravimo tako što istucamo 150 grama smreke, odnosno kleke, dodamo šaku ruzmarina i ostavimo ih u 10 litara meke rakije, na 28 stepeni. Nakon 48 časova ide na prepicanje i tako stoji godinu dana. Ukus je nevjerovatan, u to budite sigurni", tvrdi Nikola.

Za sada, riječ je o količinama za sopstvene potrebe. Krajnja ideja ovog bračnog para je da rakija od njihovih savki i još nekoliko kooperanata, ako ih uspiju pronaći, nosi oznaku geografskog porijekla i kao takva bude prepoznata na mnogo većem području.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor