Borba protiv smeđe truleži: Koristite novu ambalažu tokom berbe

U svijetu su koštičavim voćem zasađene značajne površine. Prinosi su takođe, veoma visoki. Rod je kvalitetan i obiluje šećerom. Proizvodi koštičavog voća imaju višestruku namjenu. Koriste se za svježu upotrebu, smrznuti, sušeni, za proizvodnju sokova, džemova, slatka, kompota, šerija i rakije.

Monilija prouzrokuje ozbiljne štete 

Mica Stajić, inženjer za zaštitu bilja, ističe da proizvođači koštičavog voća moraju puno voditi računa o zaštiti svojih voćnjaka jer velike gubitke mogu da prouzrokuju ekonomski štetne vrste gljiva iz roda Monilinia - Monilinia laxa, Monilinia fructigena i Monilinia polystroma.

Prema njenim riječima, Monilinia fructicola, odnosno, mrka ili smeđa trulež koštičavog voća, kao četvrta najdestruktivnija fitopatogena gljiva prouzrokuje veoma ozbiljne štete na svim koštičavim vrstama, kako tokom vegetacije tako i za vrijeme perioda transporta, prodaje i skladištenja. Smatra se da najčešće napada breskvu, nektarinu, šljivu, kajsiju i višnju. Međutim može da se javi na jabukama, kruškama, dunji.

Bolesti voća napadaju: Preporuke voćarima za zaštitu trajnih zasada

Uglavnom se javlja na plodovima, a može prouzrokovati štete i na drugim dijelovima biljke, čak i na listovima i granama. 

Karakteristični simptomi oboljenja uočavaju se na plodovima u vidu truleži. Plodovi koštičavih vrsta mogu biti zaraženi u svim fazama razvoja, od zametanja do pune zrelosti, a i kasnije tokom transporta na prodajnim mjestima i skladištima. Poznato je da su zeleni plodovi znatno otporniji od plodova u fazi dozrijevanja. Najveće štete nastaju kada dođe do zaraze formiranih plodova i to neposredno pred berbu.

Zaraženi plodovi podliježu uvenuću

Parazit prodire u plodove kroz rane na pokožici, ali do zaraze može doći i na mjestu dodira zdravog i bolesnog ploda. Prvi simptomi na plodovima ispoljavaju se pojavom manjih kružnih mrkih pjega, koje se poput aureola formiraju oko mjesta infekcije, obično na mjestu neke rane ili povrede. Sa razvojem oboljenja, pjega se uglavnom pravilno koncentrično širi, a za nekoliko dana smeđa trulež potpuno zahvaća plodove.

"Smeđa pjega je u početku glatka, ali brzo u okviru nje dolazi do sporulacije parazita, nastaju sitne pukotine na pokožici iz kojih izbijaju prvo bjeličaste jastučaste sporodohije, često u vidu koncentričnih krugova. Kada smeđa trulež potpuno zahvati plodove, oni podliježu uvenuću, suše se i smežuraju. Micelija gljive u potpunosti prožima tkivo ploda, pretvarajući ga u stromu koja se dalje ne raspada nego očvrsne i tako pretvara plodove u tzv. mumije, koje ostaju da vise na grani ili padaju na zemlju ispod krošnje i služe za održavanje patogena tokom zime”, kaže Stajić.

Povećana vlažnost zraka pogoduje zarazi

Trulež plodova u uslovima povećane vlažnosti zraka potpuno zahvaća plodove trešnje i višnje poslije četiri do pet dana, a plodove kajsije, šljive i breskve, nakon osam do deset dana razvoja. Parazit napada cvjetove poslije otvaranja, a infekcija se najčešće ostvaruje preko žiga i stubića tučka. Poslije ostvarene infekcije cvijeta, inicijalna hifa ostvaruje infekciju cvjetnih dijelova koji bivaju potpuno kolonizovani i prekriveni masom sivkastih kolonija. Plodovi mogu  biti zaraženi u svim fazama razvoja direktnim prodorom kroz kutikulu ploda, zaraženog i zdravog. Smatra se da najznačajniji put patogena predstavljaju mikropukotine na kutikuli koje nastaju kad plod dostiže maksimalan porast, nekoliko sedmica pred berbu.

Za razliku od drugih vrsta roda Monilinia, micelija M. fructicola  može izazvati i latentne infekcije tako da simptomi oboljenja mogu ostati pritajeni tokom čitave vegetacione sezone sve dok stepen zrelosti ploda i vremenski uslovi ne dostignu optimalni razvoj oboljenja, kad prisustvo patogena postaje uočljivo.

Unošenje patogena u zemljište

Patogen može na očekivan i neočekivan način da bude unijet u tlo. "Očekivan način unošenja patogena sprovodi se preko latentno zaraženog sadnog materijala, zaraženih svježih plodova biljaka domaćina, unošenjem prirodnim putem iz susjednih zemalja, vjetrom, kišom, insektima. Ovaj patogen i na neočekivan način može da se unese u zemlju i to preko sušenog voća i ako otpad od sušenog voća dospije u blizini zasada biljaka domaćina", navodi Stajićeva.

Ona napominje i da različite socijalne grupe mogu nenamjerno prenositi konidije patogena poput putnika, turista, radnika u poljoprivredi, radnika u skladištima i pijacama. Širenje unijetog patogena podstaknuto je i ljudskim faktorom i to putem trgovine inficiranim reproduktivnim materijalom, sušenim voćem, odjećom i obućom poljoprivrednih radnika, kontaminiranim poljoprivrednim mašinama za berbu, voća, gajbice, hladnjače za transport.

Mjere suzbijanja

Najefikasnije mjera suzbijanja smeđe truleži kod koštičavog voća, sprovodi se uništavanjem primarnog i sekundarnog inokuluma u toku ljeta. "Sakupljanje mumuficirnih plodova treba izvesti odmah nakon berbe, u jesen ili rano proljeće i to kako plodova koji se nalaze na zemlji, tako i onih koji su ostali u krošnjama drveća. U većim voćnjacima koji se obrađuju, gdje je navedene mjere teže sprovesti, preporučuje se duboko zaoravanje opalih mumuficiranih plodova. Takođe, iz voćnjaka bi trebalo ukloniti oboljele grane i grančice. U voćnjaku treba sprovesti i sve uobičajene higijenske mjere", objašnjava Stajićeva.

U toku ljeta oboljele plodove, lišće i grančice, takođe, obavezno treba ukloniti iz krošnji, čim se na njima ukažu prvi znaci zaraze, kako bi se spriječilo širenje parazita. Prihrana kalcijumom obavezna je kao i redovno polivanje vodom. Prilikom berbe plodovi se ne smiju povrjeđivati. U berbu koristiti novu ambalažu, a ukoliko je već korištena, dezinfikovati je varikinom i obložiti suvim papirom.