Značaj zobi u ishrani domaćih životinja

Postoje ozime i jare forme zobi kao i dva varijeteta: metličast i zastavičar. Od ukupne proizvodnje ove žitarice, oko 60 - 80% utoši se za ishranu životinja, a manji dio primenjuje se za ishranu ljudi.

Glavni nedostatak kultivisane vrste zobi je njegovo otežano ljuštenje jer je zrno pokriverno spoljašnom tvrdom pljevicom, kao i unutrašnjom, koja je na donjem kraju srasla sa zrnom. Zbog velikog sadržaja vlakana koja potiču prije svega od ljuske, sadrži najmanje energije od svih žitarica, koje se gaje na područjima sa umjerenom klimom.

Preporuka je oljuštiti zrno

Zbog toga je za ishranu nepreživara najbolje ljuštiti zob. Međutim, postoji i forma čije je zrno golo i pri vršidbi ispada iz pljevice, slično zrnu pšenice ili raži. Sadrži oko 12% sirovih proteina, a sirove celuloze oko 11%. U nekim fabrikama vrši se ljuštenje zobi, poslije čega se dobije zrno sa 14% i više sirovih proteina i samo 2% sirove celuloze.

Za razliku od drugih žita, zrno zobi sadrži glukane koji usporavaju usvajanje proteina i ugljikohidrata iz organa za varenje, što je nepoželjno, naročito kod mlađih životinja u intezivnom tovu. Međutim, te iste materije poželjne su u ishrani ljudi jer snižavaju nivo kolestelora i glukoze u krvi. Količina masti u zrnu zobi je 5%, a one su u značajnom procentu izgrađene od nezasićenih masnih kiselina, što veoma povoljno utiče na sastav mliječne masti i što omogućava dobijanje mekšeg maslaca koji je tehnološki nepovoljniji za upotrebu.

Kako uzgajati zob na ekološki način?

Zob se najviše upotrebljava u ishrani konja, kako zbog ukusa tako i zbog dijetetičkog djelovanja na varenje. Konji hranjeni zobi veoma rijetko oboljevaju od kolika i takozvane prazničke bolesti. Odraslim grlima daje se u zrnu, a ždrebadima i starijim konjima prekrupljen. U obrocima za konje koji teško rade, 50% zobi trebalo bi zamijeniti kukuruzom zbog veće koncetracije energije.

Zob se naročito preporučuje u ishrani priplodnog podolastog goveda i bikova za priplod. Smatra se da u ishrani bikova povoljno djeluje na spermatogenezu. Količina zobi u smjesama za telad je do 15%, a za tov junadi od 35%.

Može se davati i priplodnim ovcama do 15% u smjesi, jagnjadi do 10% i grlima u početku tova, s tim što sa odmicanjem tova treba smanjiti njegov udio u obroku.

Običan unos najčešće se ne preporučuje za ishranu živine zbog toga što prouzrukuje probleme u varenju hrane. Međutim, pokazalo se da uključivanje zobi u obroke za tovne piliće u količini od 10 -15% doprinosi bržem oporavljanju i smanjenju pojave kljucanja perja i smanjenje kanibalizma.

Od zobi je slanina lošijeg kvaliteta

U normalnim situacijama preporučuje se dva odsto zobi u smesama za tovne piliće uzrasta do 21 dan, odnosno 4% za kategoriju pilića od 21 - 42 dana uzrasta, dok se za priplodni podmladak starosti do šest sedmica preporučuje 12%, a za starosnu kategoriju 7 - 20 nedelja do 16%. Komercijalne nosilje treba da dobijaju do 12% zobi u obroku, a nosilje jaja za priplod do 16%.

Može da se daje i suprasnim krmačama do 25% u obroku, krmačama u laktaciji do 15%, prasadima na sisi do 6%, a prasadima po zalučenju do 10%, grlima u tovu i priplodu do 15%. Međutim, treba znati da ovas dovodi do stvaranja mekše masti u odnosu na ječam i kukuruz, zbog čega se dobija slanina lošijeg kvaliteta, objašnjava diplomirani inženjer stočarstva, Dragan Jakovljević, iz PSSS Jagodina.