U susjedstvu uzgoj purana i dalje na nivou hobija

U Sjedinjenim Američkim Državama, za vrijeme velikih praznika, svečani ručak i večera ne mogu se zamisliti bez pečene puretine nafilovane raznim đakonijama. To, prema statističarima, znači smrtnu presudu za oko 80 miliona pura. Inače, utvrđeno je da se u Americi godišnje uzgoji i pojede 270 miliona ove živine, što preračunato u dolare predstavlja veliki biznis vrijedan oko tri milijarde dolara.

Prosječan Amerikanac pojede godišnje, u prosjeku, deset kilograma purećeg mesa dok je potrošnja primjerice u susjednoj Srbiji između jednog i dva kilograma po stanovniku, odnosno godišnja proizvodnja se procenjuje na oko deset hiljada tona.

Ceremonija kad predsjednik pomiluje purana

Praznik Dan zahvalnosti proslavlja se posljednjeg četvrtka u novembru. Običaj je da predsjednik države svake godine dobije na poklon krupnog purana. Pred ovaj praznik prima neobičan poklon i uz prisustvo visokih zvanica i brojnih novinara i fotoreportera donosi odluku o njegovom pomilovanju.

Dok se zadovoljno šepuri po bašti predsjedničke rezidencije, pomilovani puran nije ni svjestan da je tom odlukom stekao neprikosnoveno pravo da svoje životne dane okonča na prirodan način. Odnosi se se u specijalizovanu farmu gde su mu obezbjeđeni sretni penzionerski dani.

Zašto je uzgoj pura na našim prostorima na margini?

Tako se Amerikanci odnose prema ovoj vrsti živine koja na ovim prostorima nije mnogo zastupljena. U Srbiji ima samo nekoliko farmi sa intenzivnim načinom i to manjeg kapaciteta dok je sve do Drugog svjetskog rata, jagodinska pijaca predstavljala svjetsku berzu za formiranje cijene. Šta je razlog slabog interesovanja za uzgoj u Srbiji?

Ima li interesa za uzgoj tovnih purana u BiH?

"Više je razloga u pitanju. Potrošnja puretine po glavi stanovnika iznosi samo kilogram i po za godinu dana pa klaničari i tržište nisu zainteresovani za otkup i porudžbine od potencijalno većih uzgajivača. Potrošači nemaju naviku, a ni dovoljno novca da kupuju čitavu puru koja uređena, teži više od deset kilograma, a postojeće živinske klanice izbjegavaju konfekcioniranje obrađenog trupa", ističe veterinar Slobodan Ilić, vlasnik jedne od većih farmi u selu Glibovac kod Smederevske Palanke.

Umjesto farmi - ekstenzivan uzgoj u oboru i dvorištu

Zbog svega navedenog, nema interesovanja za intenzivan farmski uzgoj, ali u posljednje vrijeme sve je masovniji ekstenzivan i poluintezivan na okućnicama. Naročito su traženi tovni hibridi bijelog perja koji brzo napreduju i za šest - sedam mjeseci dostignu težinu od 20 do 30 kilograma žive mjere.

"Upravo zbog toga moja farma se ne orijentiše na završni tov već na odgoj purića do nekoliko nedelja starosti. Uvozimo iz Austrije hibrid konverter i uz karantinske i pojačane veterinarske mere kada pređu period osetljivosti na prehladu i bolesti, prodajemo uglavnom od 20 do 50 komada malim uzgajivačima koji proizvode pureće meso za potrebe svojih porodica, a često im pretekne i za prodaju komšijama i poznanicima", kaže veterinar i naglašava da se nabavkom starijih purića izbegavaju velika uginuća pri nabavci onih jednodnevnih.

Osim hibrida, tražene su i autohtone rase 

U posljednje vrijeme povećana je i tražnja domaćih autohtonih rasa, kao i američke bronzaste pure. Od domaćih rasa treba spomenuti dobričku puru uz napomenu da su domaće ukrštane sa američkom bronzastom purom koja je u Srbiju uvezena prije nekoliko decenija.

Domaće rase su znatno otpornije na smještajne uslove i bolesti pa se mogu gajiti na ekstenzivan način u postojećim oborima i improvizovanim žičanim volijerama u dvorištu. Ovaj uzgoj je veoma ekonomičan, naročito ako imaju uslove da se kreću po dvorištu i pašnjaku gdje pronalaze zeleniš i razne insekte. Osim mesa, gaje se i zbog jaja, a za dalju reprodukciju i oplođenje, na deset pura ostavlja se jedan puran. Puran teži oko deset, a ženke do sedam kilograma. Prva jaja počinju da nose u starosti od osam do deset mjeseci, a na godišnjem nivou snesu oko 80 jaja.