Samo jedan čovjek zna recept banjalučkog trapista

Kada netko kaže trapist, pomislite li na sir ili na redovnički red? Mnogi se odmah prvo sjete sira, a da im ni na kraj pameti nije da se radi o siru koji se na ovim prostorima proizvodi već 145 godina i što je važnije, ime je dobio po redovničkom redu - trapistima.

Glas o jedinstvenom i nadaleko poznatom siru obišla je gotovo cijeli svijet, a njegova je konzumacija uvijek bila stvar prestiža. Recept za njegovu izradu prenosi se usmeno i zna ga samo jedan čovjek.

Prvi tragovi proizvodnje sira u trapističkom samostanu Mariji Zvijezdi datiraju još iz 1872. godine, u maloj sirani koju je sagradio opat Franz Pfanner, a koji je svoj sir tada nazivao švicarskim.

Žive od onoga što sami proizvedu

Danas se sir trapist prozivodi pod nadzorom redovnika iz reda trapista Tomislava Topića u zemljoradničkoj zadruzi Livač, koja se nalazi u Aleksandrovcu kod Banje Luke, piše visitbih.

Zajednica banjalučkih trapista danas je veoma mala i broji svega tri redovnika, a žive po krilatici "moli i radi". Oni su jedan od najstrožijih redova u Katoličkoj crkvi, za koje je karakteristično da nemaju puno kontakta s vanjskim svijetom, ali i da žive od onoga što sami proizvedu.

Prvi tragovi proizvodnje sira u trapističkom samostanu Mariji Zvijezdi datiraju još iz 1872. godine.

Po tom principu svoje dane provodi i redovnik Tomislav Topić, koji svako jutro u 7.00 sati dolazi u zadrugu Livač, a gdje su farma i kapaciteti za proizvodnju nadaleko čuvenog sira. Nakon radnog dana u proizvodnji, Topić se vraća molitvi u samostanu Marija Zvijezda u Banjoj Luci.

Nakon Mohorove smrti prestali proizvoditi sir

Upravo u ovom samostanu se 1882. godine počeo proizvoditi sir i taj proces je u kontinuitetu trajao sve do 1955. Po završetku Drugog svjetskog rata Katoličkoj crkvi u Banjoj Luci je oduzeta imovina, a ostavljen je samo samostan u Delibašinom selu, naselju koje je po ovom katoličkom svećenskom redu i nazvano Trapisti.

Podsjetimo, upravo započinje i projekt "Put baštine od Trapista do Garešnice", a koji će povezati Banja Luku, Laktaše i Gradišku u BiH sa hrvatskim gradovima Lipikom i Garešnicom. Cilj projekta je iskoristiti poljoprivredne i turističke potencijale na putu dugom 116 kilometara.

Od Trapista do Garešnice - "grade" agrarni turistički put

Redovnik Tomislav Topić kaže kako je 1996. godine umro brat Mohor, tadašnji jedini majstor sira i čuvar recepta, a da nikome nije usmeno prenio recepturu. Nakon toga prestala je proizvodnja sira. Topić kaže da je kasnije u dogovoru s Karitasom u Banjoj Luci, te banjalučkim biskupom Franjom Komaricom, dogovoreno da se proizvodnja sira ponovo pokrene.

9 godina neprekinute proizvodnje

Donijeta je odluka da se redovnik Topić, koji je poznavao francuski jezik, pošalje u Francusku u nuncijat, gdje se čuva recept sira i da se specijalizira za njegovu proizvodnju.

1996. godine umro je brat Mohor, tadašnji jedini majstor sira i čuvar recepta, a da nikome nije usmeno prenio recepturu.

"Kada sam se vratio, 11. jula 2008. godine, ponovo smo napravili prvi sir, nakon te dugogodišnje pauze. Od tog dana više nismo prekinuli proizvodnju" objasnio je Topić.

Proizvode 60 kolutova dnevno

U zemljoradničkoj zadruzi "Livač" ističu da trenutno intenzivno rade na osiguravanju uslova za izvoz Trapista, kao i da su trenutni kapaciteti 60 kolutova dnevno, za šta je potrebno skoro hiljadu litara mlijeka. Topić kaže da se nekada sir izvozio kočijama u Beč, Beograd, Budimpeštu, te širom bivše Jugoslavije.

"Jeli su ga i na dvoru, a vjerujem da su ga probale sve istaknute ličnosti tog doba", zaključio je Topić.

Foto: Facebook/Zemljoradnička zadruga Livač