Sa pašnjaka u štalu: Smještaj, ishrana i briga o ovcama

Uspjeh u prezimljavanju ovaca zavisi najviše od kvaliteta pripremljene hrane i njenog pravilnog korištenja. U toku zimskog perioda važno je sačuvati postojeći broj ovaca u stadu i ne smanjiti njihovu uhranjenost - kondiciju, pri racionalnom trošenju hrane, navodi stručnjak za stočarstvo Predrag Janković.

Ovce pri dobroj ishrani lako podnose hladnoću pa i veći mraz, ali su veoma osjetljive na vlagu u ovčarniku, kako u vazduhu, tako u i prostirci. Kako bi objekat bio ugodan za zimski boravak ovaca u njemu, neophodno je da tokom ljetnih mjeseci uradimo pripremu koja se sastoji u:

• popravci krova;
• zidova;
• podova;
• prozora;
• vrata;
• dotrajale opreme poput pregrada, jasala, pojilica itd.

Izđubravanje

Poslije toga treba uraditi izđubravanje i detaljno čišćenje, a na kraju obaviti dezinfekciju svih zidova, podova i opreme. Pod ovčarnika se obilno zastire slamom u količini od pet kilograma po m², preko koje se kasnije talože ovčiji brabonjci, čime se stvara debeo sloj koji dobro upija mokraću, te u ovčarniku nema vlage. Prije uzimljavanja ovaca potrebno je obezbijediti dovoljne količine svih hraniva, za sve kategorije i faze proizvodnje, uz uzimajući u obračun dužinu stajskog perioda.

Kako pripremiti ovčarnik za zimu?

Podsjetimo, temperatura u ovčarniku treba da bude od pet do 10°C kada su životinje u njemu. Za sasvim mladu jagnjad je potrebno nešto viša temperatura, jer su osjetljiviji na hladnoću. One ne podnose visoku temperaturu, a u većini slučajeva ih ne treba držati u betonskim objektima jer su sklone pojavi raznih oboljenja.

Prilagođavanje

Prijelaz grla sa pašnjački na stajski način ishrane mora biti postepen iz prostog razloga, što je organizam životinja u pašnom periodu naviknut na svježu biljnu hranu, ističe Janković.

U novijim stajskim uslovima nova hrana je suha i ima drugačiju fizičku formu, pa je životinji potreban period prilagođavanja od sedam do 10 dana.

Priprema se sastoji u tome, da ovce tokom prvih nekoliko dana ujutru dobiju malo sijena pa se tek onda izgone na pašnjak. Pred kraj perioda prilagođavanja, zadnjih par dana sijeno se daje i poslije paše, povećanjem količina iz dana u dan, da bi nakon desetak dana ovo hranivo došlo kao glavno jelo u obroku ovaca, čime se sa pašom prestaje.

Kako pojiti?

Ovca obezbjeđuje vodu putem hrane koja u sebi sadrži određenu količinu vode i putem direktnog uzimanje vode.

Na žeđ ili količinu vode koju ovca popije u toku dana, utiču mnogi faktori. Povećanjem suhe materije obroka, naručito visoko proteinskih hraniva i soli, po pravilu izaziva povaćanu potebu za vodom. Potrebe za vodom zavise također i od temperature vazduha, temperature same pijaće vode, fiziološkog stanja organizma, navodi niški stručnjak.

Utvrđeno je da ovcama u prvom mjesecu bremenitosti trebaju 1.8-2.0 litara vode na 1 kg suhe materije, u drugom 2.2-2.6, u trećem 2.8-3.3, u četvrtom 3.4-3.8 i u petom mjesecu 4.0-4.4 litara vode. Podmladak ovaca u toku stajskog držanja uzima od 1.5-2.0 litara, a tokom perioda paše 3.0-3.5 litara vode po jednom kilogramu suhe materije hrane.

Smatra se da zavisno od pomenutih uslova ovci u toku jednog dana treba obezbijediti od 2-5 litara vode za piće. Njima treba omogućiti da vodu uzimaju po volji. Ukoliko takvi uslovi ne postoje, onda u toku pašnog perioda treba vršiti napajanje tri puta na dan, a u toku stajskog perioda dva puta dnevno. Pri deficitu vode za piće mladi organizam ne napreduje u razvoju, a odrasle životinje ne proizvode u mjeri koja je sadržana u njihovom geneskom potencijalu. Pored toga nedostatak vode za piće vodi ka opštem slabljenju organizama i otvaranju vrata za pojavu bolesti. Optimalna temperatura vode za ovce je 12-18 stepeni, a takođe mora biti higijenski ispravna, u granicama gdje nitrati ne prelaze 40 mg/l, bez nitrita ili samo u tragovima.

Kako hraniti?

Pravilna ishrana ovaca utiče na nivo proizvodnje, ali i na smanjenje utroška hrane po jedinici proizvoda, što u konačnom vodi ka većoj produktivnosti i održivosti. Ovce daju vrlo značajne i kvalitetne proizvode u skromnim uslovima ishrane i gajenja. Njihovo mjesto u stočarskoj proizvodnji je uslovljeno time što za ishranu mogu da koriste pašnjake koji su drugim životinjama nedostupni, kao i hraniva koje druge vrste ne mogu da iskoriste. I pored toga od ukupnih troškova proizvodnje 50-80 posto otpada na hranu.

Ove životinje mogu sve svoje potrebe da zadovolje pašom, međutim u uslovima intenzivne proizvodnje, neophodno je u određenom periodu vršiti prihranu koncentrovanim hranivima. Intenzivna proizvodnja zahtijeva veoma ozbiljan pristup organizaciji ishrane tokom cijelog proizvodnog ciklusa. Pri tome ne treba se zadovoljiti samo pažnjom prema plotkinjima, već prema svim kategorijama ovaca.

Samo integralnim pristupom ishrani i njezi ovaca na jednoj farmi ili gazdinstvu, moguće je ostvarivati pozitivne rezultate. Ishranu treba planirati dugoročno i čitavu organizaciju prilagoditi projektovanom sistemu proizvodnje, savjetuje Janković.