Nanotehnologija "skup sport" za animalnu proizvodnju - šta bi značila za farmere?

Primjena nanotehnologije u animalnoj proizvodnji je još u povojima, ali je na primjer u medicini i prehrambenoj industriji prilično analogna, te doprinosi poboljšanju dijagnostike i ispitivanja sigurnosti hrane putem "lab on a chip" (uređaj koji integrira jednu ili nekoliko laboratorijskih funkcija na jednom integriranom krugu - obično zvanom čip, op.a.) tehnologije.

Nanotehnologija je skupa disciplina koji se bavi proučavanjem, razvojem i primjenom materijala unutar nanoskale, s barem jednom dimenzijom u rasponu između 1 i 100 nm, dakle u području do 100 nanometara (1 nm = 10–9 m), a koji zahvaljujući svojim malim izmjerama imaju posebna svojstva.

Zanimljivost ovih struktura je da zauzimaju jako malo prostora , gdje njihova površinska hemija utječe na mijenjanje fizičkih svojstava materijala.

Zdravlje domaćih životinja

Dubravko Pocrnja, stručni savjetnik za govedarstvo u Odsjeku za animalnu proizvodnju i tehnologiju Federalnog agromediteranskog zavoda u razgovoru za Agroklub ističe kako terapeutski nanočestice u medicini dobivaju sve veći značaj, dok se u prehrambenoj industriji istražuju kao sistemi za isporuku nutraceutika i biocida u cilju očuvanja kvalitete namirnica.

"Komplementarnost medicinske i prehrambene industrije najbolje se očituje u animalnoj proizvodnji gdje je zdravlje domaćih životinja izravno povezano sa sigurnošću hrane", napominje ovaj stručnjak.

Hrana životinjskog porijekla je nezamjenjiva, poručuje FAO - zato je važan sektor stočarstva

Navodi nam i primjer kada ga je nedavno jedan farmer obavijestio da je kod njega i kod još nekih proizvođača došlo do velikog broja ugibanja mladih životinja. Nakon uvida veterinarske struke, gdje se isključila pojava neke zarazne pojave, posumnjalo se na hranu koja se davala životinjama.

"Urađena su neka laboratorijska ispitivanja, ali ne sva naravno, jer nekada ekonomska situacija ne dozvoljava da sam proizvođač izloži sebe ovakvoj vrsti troškova. U ovakvim situacijama se obično radi o naglom odbiću mladih životinja i neadekvatnom uvođenju novih koncepata zamjenske ishrane bez ozbiljnog stručnog razmatranja i konsenzusa", kaže Pocrnja dodavši da u BiH imamo situaciju gdje je GMO još uvijek deklarativno zabranjen u ljudskoj ishrani, ali ga itekako laboratorijskim analizama možemo naći u stočnoj hrani.

Neka istraživanja govore da starije životinje koje se hrane GMO produciraju manje imunoglobulina što čini potomstvo manje otpornim i podložnijim bolestima.

"Još ozbiljniji problem u animalnoj proizvodnji je velika i neselektivna upotreba antibiotika gdje nanotehnologija cilja na drugačijem konceptu terapije. Kad je ishrana mladih jedinki u pitanju, sisanje i boravak uz majku je jako važan i zapravo presudan za zdraviji razvoj nove jedinke", podcrtava stručnjak.

Nagla odbića potomstva

Pojašnjava kako kazein, bjelančevinu koja se zajedno sa surutkom dobija iz mlijeka sisavaca, ljudi većinom konzumiraju iz kravljeg mlijeka. Kazeinske micele su prirodne nanočestice mlijeka, gdje kazein fosfoproteini čine približno 80% proteinskog profila kravljeg mlijeka.

"Neki izoformi kazeina se okupljaju oko kalcija, bjelančevina i drugih hranjivih tvari omogućavajući transport istog od organizma majke do organizma potomstva. Kao što se vidi, radi se o prirodnom procesu formiranja i sazrijevanja imunološkog sistema novonastale jedinke", kaže Pocrnja.

Upotreba nanočestica bi, prema njegovim riječima, mogla doprinijeti efikasnijoj isporuci, dopuni nekih hraniva te povećanju bioraspoloživosti. Nagla odbića potomstva koja diktira intenzivna proizvodnja te nutritivna supstitucija često imaju stresan efekat na mlade jedinke.

"Ovdje se naročito vodi računa o projektiranju nosača nanočestica , jer svaki segmenat gastrointestinalnog trakta ima jedinstven okoliš koji uključuje komplementarne enzime i specifičan nivo ph okruženja. Cilj je dakle ‘dizajnirati i kreirati’ nanočesticu koja je u stanju isporučiti određenu hranidbenu komponentu unutar složenog sistema organizma, a da pri tome savlada sve prepreke", pojašnjava ovaj stručnjak za stočarstvo.

Značaj i upotreba strnih žitarica u ishrani domaćih životinja

Slična je situacija, kako kaže, i kod terapiranja, jer uslijed sve veće rezistencije patogena razmišlja se o tzv. mehanizmima isporuke, djelotvornosti lijeka i potencijalnog smanjenja doze uz pomoć nanotehnologije.

Unaprjeđenje dijagnostike, ali i reprodukcije

Mastitis je primjer uobičajene bolesti među mliječnim kravama s raznim poticajnim faktorima često bakterijskim koji zahtijevaju upotrebu antibiotika.

"Tilmikozin je primjer lijeka koji se koristi u slučajevima mastitisa, a koji ima negativne nuspojave ako se daje u previsokoj dozi. Nedavna istraživanja upotrebe ovog lijeka bazirala su se na upotrebi nosača lipidnih nanočestica", kaže Pocrnja, istakavši kako je cilj ovakvih istraživanja je unaprjeđenje dijagnostike i terapeutike , a da se proizvede što efikasnije pomagalo i alat koji će pomoći kod vizualizacije stanja stanice i same ciljane distribucije lijeka.

Uvođenje nanotehnologije, napominje, cilja i na unaprjeđenje reprodukcije kao veoma značajne discipline animalne proizvodnje, a s aspekta boljeg razumijevanja kretanja spermija sisavaca, kretanja oocita i njihove međusobne interakcije, što bi imalo za cilj unapređenje tehnologije krioprezervacije i genetske selekcije domaćih životinja.