Značaj i upotreba strnih žitarica u ishrani domaćih životinja

U vrijeme velikih poskupljenja i poremećaja tržišta žitarica svi proizvođači teže ekonomičnijim obrocima. Jedna od žitarica koja je ekonomična za proizvodnju i može da pojeftini obrok jeste zob. Zbog velikog sadržaja vlakana koja potiču prije svega od ljuske, zrno zobi sadrži najmanje energije od svih žitarica koje se gaje na područjima s umjerenom klimom.

"Zbog toga je za ishranu nepreživara najbolje ljuštiti zob", navodi Svjetlana Mičić, viši stručni saradnik za stočarstvo u PSSRS.

Zob vs. druga žita

Postoje ozime i jare forme zobi kao i dva varijeteta: metličast i zastavičar. Od ukupne proizvodnje ove žitarice, oko 60 - 80 posto utoši se za ishranu životinja, a manji dio primjenjuje se za ishranu ljudi. Glavni nedostatak kultivisane vrste zobi je njegovo otežano ljuštenje, jer je zrno pokriveno spoljašnjom tvrdom pljevicom, kao i unutrašnjom, koja je na donjem kraju srasla sa zrnom.

"Zob sadrži oko 12 posto sirovih proteina, a sirove celuloze oko 11 posto. Za razliku od drugih žita, zrno zobi sadrži glukane koji usporavaju usvajanje proteina i ugljenih hidrata iz organa za varenje, što je nepoželjno, naročito kod mlađih životinja u intenzivnom tovu", pojašnjava savjetodavac, istakavši međutim, da su te iste materije poželjne u ishrani ljudi jer snižavaju nivo holestelora i glukoze u krvi.

Količina masti u zrnu zobi je 5 posto, a one su u značajnom procentu izgrađene od nezasićenih masnih kiselina, što veoma povoljno utiče na sastav mliječne masti i što omogućava dobijanje mekšeg maslaca, koji je tehnološki nepovoljniji za upotrebu.

Omjer za ishranu stoke

Zob se najviše upotrebljava u ishrani konja, kako zbog okusa tako i zbog dijetetičkog djelovanja na varenje. Konji hranjeni zobi veoma rijetko obolijevaju od kolika i takozvane prazničke bolesti. Odraslim grlima se daje u zrnu, a ždrijebadima i starijim konjima prekrupljen.

"U obrocima za konje koji teško rade, 50 posto zobi trebalo bi zamijeniti kukuruzom zbog veće koncentracije energije. Može se davati i priplodnim ovcama do 15 posto u smjesi, janjadi do 10 posto i grlima u početku tova, s tim što s odmicanjem tova treba smanjiti njegov udio u obroku", savjetuje Mičić.

Običan unos najčešće se ne preporučuje za ishranu živine zbog toga što prouzrokuje probleme u varenju hrane. Međutim, kako ističe stričnjak za stočarstvo, pokazalo se da uključivanje zobi u obroke za tovne piliće u količini od 10 do 15 posto doprinosi bržem oporavljanju i smanjenju pojave kljucanja perja i smanjenje kanibalizma.

"U normalnim situacijama se preporučuje 2 posto zobi u smiješama za tovne piliće uzrasta do 21 dan, odnosno 4 posto za kategoriju pilića od 21 do 42 dana uzrasta, dok se za priplodni podmladak starosti do 6 sedmica preporučuje 12 posto, a za starosnu kategoriju 7-20 sedmica do 16 posto udjela u smjesi", kaže Mičić i dodaje da bi komercijalne nosilje trebalo bi da dobijaju do 12 posto zobi u obroku, a nosilje jaja za priplod do 16 posto.

Priplodna goveda i bikovi

Zob se naročito preporučuje u ishrani priplodnog materijala goveda i bikova za priplod. Smatra se da u ishrani bikova povoljno djeluje na spermatogenezu.

"Količina zobi u smiješama za telad je do 15 posto, a za tov junadi do 35 posto. Zob se može davati i suprasnim krmačama do 25 posto u obroku, krmačama u laktaciji do 15posto, prasadima na sisi do 6posto, a prasadima po zalučenju do 10posto te grlima u tovu i priplodu do 15 posto", precizira.

Međutim, trebalo bi znati da ovas dovodi do stvaranja mekše masti u odnosu na ječam i kukuruz, zbog čega se dobija slanina lošijeg kvaliteta.