Najbolje pedigrirane ovce: Zašto češke, a ne ruske romanovske?

Novosadski pravnik po zanimanju Nebojša Dragić riješio je prije pet godina da pokrene dodatni posao, a poljoprivreda je bila djelatnost koja ga je oduvijek zanimala. Razmišljao se između koza alpina i ovaca, pa je "kocka" ipak pala na drugu opciju. Trenutno na svojoj farmi u Južnobačkom okrugu u Srbiji ima 120 grla romanovskih - plotkinja.

"To je ovca koja se dva puta godišnje jagnji. Otporna je na bolesti, a ne traži posebne uslove u pogledu gajenja", kaže Dragić.

Carska ovca je zlatna koka za stočare: Otporna na bolesti, janji se dvaput godišnje

Međutim, kad je nabavio prva grla od jednog sremskog odgajivača, vjerujući da su vrhunska, shvatio je da je on "ispao" ovca, narodski rečeno - ošišana.

"To su bila zadovoljavajuća grla, ali visoko plaćena - čak 800 eura za šilježice! Ali svaka se škola plaća."

I plodnost i prirast

Ubrzo je shvatio da postoje izvjesne razlike u varijetetima grla u pogledu kvaliteta i prirasta.

"Češki se odlikuje mnogo većim dimenzijama nego ruski soj: zadržava procenat plodnosti, ali su jagnjad neuporedivo boljeg prirasta. Za tri do tri i po mjeseca, mogu da dostignu 30 kilograma. Tako smo preko farme iz Šida kupili iz uvoza određeni broj grla koja su napravila pravu 'odskočnu dasku', jer su davala krupniju jagnjad", kaže naš sagovornik i dodaje da su imali slučaj da je jedna od tih ovaca u prvom jagnjenju dala čak - šestorke.

Česte su trojke i četvorke, ali najviše bude dvojki i baš smo naišli kada se jedna bliznila. Dok smo ušli u štalu, ne bi li videom Agrokluba zabilježili taj događaj, mladunci su već stajali na svojim nogama.

"Ne želimo da ih mnogo eksploatišemo, već im dopustimo vrijeme da se one same oporave, povrate masu prije nego što ponovo ih pustimo na sparivanje", kaže i podvlači da to nije proizvodnja kao na traci.

Na korak do najboljeg odgajivača romanovskih

Njihova ideja je da se fokusiraju na proizvodnju kvalitetnih priplodnih grla, gdje bi se pažljivim odabirom došlo do onih sa određenim parametrima.

"Dakle, želimo da od nas budući odgajivači kupuju životinje dalje za priplod ili za meso, ali da znaju da imaju najbolje odlike te rase i da se to toga došlo brižljivom selekcijom."

Otkriva nam da je za priplod grlo cijene 300 eura, dok ona koja ne zadovoljavaju visoke standarde "idu" na klanje u mesaru.

Trenutno imaju šest krvnih linija ovaca. Ovnove uvoze i mijenjaju na određen vremenski period, pa prate koja linija kakve rezultate daje. Na pitanje, nije li tržište u Srbiji već prezasićeno ovom rasom, mladi stočar komentariše da su ljudi od početnog entuzijazma došli do razočarenja upravo zbog tog ruskog soja koji se odlikuje slabim prirastom.  

Objekat po standardima, hrana kupovna

U početku ove avanture morao je da iznajmi pansion za ovce i angažuje radnu snagu koja bi se brinula o grlima. Međutim, kako to nije bilo isplativo, prije tri godine je na porodičnom placu u Kovilju podigao farmu "Crna ovca".

"Konstrukcija štale je od metala, obložena je drvenom čamovom građom. Ima dio za ventilaciju i svjetlarnik koji je metar visine, a cijelom dužinom objekta. Konsultovali smo se sa profesorima poljoprivrednog fakulteta, pa je i sagrađen po standardima. Podloga je zemlja, a ne beton", objašnjava mladi stočar kojem su roditelji velika podrška, ne samo u ideji, već i u brizi o životinjama.

Hranu, kako kaže, nažalost kupuje. Za kukuruz i ječam "snalaze se" po selu. Dok kabastu, a prije svega djetelinu, nabavlja iz Banata.

"Koristimo još sijeno, graškovinu, ječmenu slamu, repin rezanac...", nabraja naš sagovornik i dodaje da se nada da će po pravu prečeg zakupa kao stočar dobiti državnu zemlju, na kojoj će moći da proizvodi stočnu hranu i samim tim smanji trošak kupovine iste.

Tokom ovih pet godina, kaže, prošao je pomor jagnjadi, sušu, nemogućnost prodaje životinja uslijed korone. Iako još uvijek otplaćuje kredit koji je podigao za podizanje farme - determinsan je da uspije u ovom poslu i profiliše se kao uzgajivač najbolje pedigriranih grla romanovskih ovaca.