Koze vole raznovrsne obroke, odnosno da se hrana češće mijenja. To povoljno djeluje na apetit, ali i na proizvodnju mlijeka. Zato treba voditi računa o tome da se koze hrane kvalitetnom, svježom ili dobro očuvanom hranom.
Кoze mogu da jedu gotovo svaku zelenu biljku koja raste u našim uslovima. Izbor kabastih hraniva u njihovoj ishrani je veoma širok (oko 90 biljnih vrsta), a to je znatno više nego u ishrani ovaca (20) i goveda (17). Za koze je karakteristično to da vole raznovrsne obroke, to jest da se hrana češće mijenja. To povoljno deluje na apetit, ali i na proizvodnju mlijeka.
Ukoliko nema paše ili zelene hrane, kako tvrdi savjetodavka za stočarstvo Verica Lazarević, kozama može da se daje silaža (do 3 kilograma na dan), bareni krompir (2 kg/dan), sporedni proizvodi nekih grana prehrambembene industrije (rezanci šećerne repe, pivski treber...), sijeno (do 3 kg/dan) slama žitarica (do 0,5 kg/dan).
Кukuruznu silažu treba koristiti uz maksimalan oprez zbog mogućnosti pojave probavnih i metabolitičkih poremećaja. Silaža lošijeg kvaliteta može da dovede i do većeg pada proizvodnje. Zato se količina silaže uvek ograničava i kombinuje sa drugim kabastim hranivima.
Prema tome kako ih koze rado jedu, uzgajanje krmne kulture možemo podijeliti u 3 osnovne grupe:
Hraniva iz treće grupe ne treba da se daju kao jedina, već u kombinaciji sa nekim od hraniva iz prve ili druge grupe. Međutim, treba naglasiti da se za koze najznačijnim hranivima smatraju lucerka i crvena djetelina, i to kako u smislu njihove hranjive vrijednosti tako i u pogledu mogućnosti da ih koze jedu. Među drvećem koje koze rado brste izdvajaju se: jasen, lijeska, vrba, hrast i brijest.
Kada je reč o žbunju to su: kupine, vrijes, štipavice... Od korjenastih i krtolastih hraniva koze, prije svega, vole krompir i šećernu repu. Stočna i šećerna repa, takođe, mogu da se nađu na jelovniku. Osim toga stručnjaci preporučuju uz to i neko suvo kabasto hranivo. Sijeno treba da bude lisnato i dobro osušeno. Premda koze mogu vrlo uspješno da proberu dobre dijelove od loših, treba računati da ono što ostane nakon njihovog obroka one više neće jesti. Prednost se daje leguminoznom sijenu, ali je u osnovi prihvatljivo svako sijeno koje ima dosta lišća.
Кoncentrovana hrana za koze treba da bude grubo (ni u kom slučaju fino) samljevena. Još bolje je kada je ta hrana peletirana. Кoze su mnogo osjetljivije na ubuđala koncentrovana hraniva od ovaca i goveda. Takođe, one nepovoljno reaguju na neke materije koje se nalaze u hranivima, kao što je slučaj sa glukozinolatima u sačmi uljane repice i sličnim materijama. Zato treba voditi računa o tome da se koze hrane kvalitetnom, svježom ili dobro očuvanom hranom. Ukoliko se desi da neka hraniva (ili smjese) odbiju, ne treba insistirati na tome već im treba obezbjediti odgovarajuću alternativu.
Кao i kod ostalih preživara, i kod koza postoji veza između kvaliteta hrane i mogućnosti da se ona konzumira. Pošto se to višestruko odražava na proizvodnju koza, kvalitetu hrane mora da se posveti velika pažnja. Lošija hraniva ne samo da u sebi imaju manje hranjivih materija (ili su one teže dostupne), već ih životinje manje i konzumiraju.
Povezana stočna vrsta
Tagovi
Autor