Po dobru ovcu, kiseljak i zdravu pogaču ide se u srce Bosne i Hercegovine

U samom središtu Bosne i Hercegovine nalazi se mjestašce u kojem se ukrštaju putevi ka svim dijelovima  države. Kiseljak – nekada poznat kao lječilište, danas primarno po kiseloj vodi i pogačicama, a odnedavno i po vrsnim romanovskim ovcama. Ukoliko ste pomislili da i ovce napajaju kiseljakom – niste daleko od istine.

Carske ovce na "farmi života" ili originalnom nazivu "Hacienda de la Vida", piju vodu iz vlastitog bunara, s dubine od 77 metara. Nije kisela, kaže vlasnik, ali je drugačija od obične.

"Ovo je neka vrsta mineralne vode vjerovatno, pošto je pH vrijednost 7, tako da bi je faktički mogli flaširati i to je jako bitno dobro ste pitanje postavili, za okus mesa je jako bitna kvaliteta vode, a mi to stvarno ovdje u Kiseljaku imamo", kaže nam Samir Vilić, vlasnik "Haciende de la Vida". 

Ozbiljan posao

Na farmi je oko 450 ovaca. Romanovske, češka linija, visokog kvaliteta, potekle od svjetskih i evropskih šampiona. Ovdje rade na očuvanju genetike, prate krvne linije - u najkraćem bave se jednim ozbiljnim poslom. A, takozvane carske ovce, baš žive kao kod cara, za njihovu ishranu zadužen je nutricionista. Hrane ih s 12 vrsta žitarica, uz obavezne vitamine i minerale.

"Osim toga imamo i čisto kupreško sijeno koje je faktički kao čaj s 1.200 mnv i tako neke druge preparate dodajemo da bi životinja imala sve što joj je potrebno za jedan zdrav i normalan razvoj i uzgoj", dodaje naš sagovornik.

Proizvode od 2.500 do 3.000 janjadi u godinu dana, a zahvaljujući tim grlima pokrenuto je još 50 farmi širom BiH. O vlasniku smo ranije pisali, on je Bosanac sa švicarskom adresom koji je u svojoj rodnoj grudi pokrenuo ovaj biznis i planira povratak, jer u poljoprivredi vidi budućnost naše zemlje.

Carska ovca je zlatna koka za stočare: Otporna na bolesti, janji se dvaput godišnje

I nije jedini u ovom kraju sa takvim stavom. Prvi čovjek općine također se pohvalio da je mnogo mladih s visokom stručnom spremom koji se okreće ovom sektoru, posebo proizvodnji bobičastih i orašastih plodova.

"Imamo dosta i uzgajivača ovaca i kad je u pitanju tovljenje junadi, proizvodnja mlijeka i kad su u pitanju ove ratarske kulture, voće, povrće, jako intenzivno se radi na tom polju i posebno je puno mladih ljudi koji su se okrenuli poljoprivrednoj proizvodnji", kaže Mladen Mišurić-Ramljak, načelnik Kiseljaka. 

120 godina poznati po kiseljaku

No, svjestan je da nijedna oblast ne može premašiti popularnost koju ovom gradu donosi prirodna kisela voda i pa na tom polju ima ozbiljne planove. Ovo prirodno bogatstvo je besplatno i na raspolaganju svima, kako domaćinima tako i putnicima namjernicima i to u izobilju.

"Ono po čemu je još prepoznatljiv Kiseljak je što mi imamo izvore mineralne vode s blagom radioaktivnošću. Tako da su ljudi koji su imali kožna oboljenja išli i prali se tom vodom", dodaje općinski načelnik. 

Lječilište je zadnjih 15-tak godina bilo zamrlo, ali sada ga oživljavaju, pa su radovi u punom jeku. U planu je, otkriva nam načelnik i gradnja tematskog parka koji će biti posvećen ljekovitim svojstvima kiseljačke vode. Dakle, vraćaju se na ideju realiziranu 1906. godine kada je ovdje utemeljena udruga lječilište.

"I kad je u pitanju taj banjski turizam, liječenje mineralnom vodom i tu smo nekih 120 godina prepoznatljivi. Usudim se slobodno reći da smo prvo lječilište na bazi mineralne vode u BiH", navodi Mišurić-Ramljak.

Mehmed redovan na izvoru

I brojni građani svjedoče o njenoj ljekovitosti. Među njima je i 83-godišnji Muhamed Hadžimehmedagić. Iako u poznim godinama, ovaj vitalni Visočanin svake druge sedmice stiže u park Josipa Baća gdje toči 30-tak litara zabušene vode, koja ovdje dolazi s nekih 150 metara dubine. U njoj, kaže nam, nema kamenca.

"Meni je dobra, nisam ja plaho koristio, kad sam imao jednom napad kamenca u žuči, 24 komada sam ja izvadio k'o 24 kestena od visočke vode, zato sam počeo ovo piti. Hvala Bogu dobro je", kaže nam Mehmed.

Za 20 minuta je, priča nam, ovdje s autom iz Visokog, malo prohoda, naspe vodu i vraća se kući. "Prije su ljudi, žene pravile pogaču s ovom kiselom vodom, umjesto kvasca umjesto svega, pogače kiseljačke, zato se tako i zovu", dodaje. 

Tajna lepina

A malo ko zna da je i Jozo Penava, autor "Pjesme o Kiseljaku", bio ustvari pekar sa sklonosti ka muzici. Ovaj rođeni Kiseljačanin kasnije je postao jedan od najznačajnijih i najproduktivnijih bosanskohercegovačkih muzičkih stvaratelja - producent, kompozitor, aranžer, vokalni i instrumentalni interpretator.

"Kiseljak, kiseljak, svaki momak veseljak, kiseljačka pogačica rumena k'o jabučica...Eto, zna se pjesma ta, ali ne znam ja pjevati", kaže nam Amir Agić, vlasnik pekare u Kiseljaku, nakon što je pjevušio stihove Penavine pjesme, koja je sada svojevrsna himna ove općine, ali i svih pekara, pa tako i ovog. On uspješno vodi ovaj zanat već više od dva desetljeća, a naslijedio ga je od oca, koji se 30 godina bavio pekarstvom.

Logično, prave ih s prirodnom, svježom kiselom vodom i zato su jedinstvene. Amir kaže njegove su još posebnije jer ih peku u krušnoj peći.

"Ovdje se loži čista bukovina i čista grabovina, nema ništa, cigla je tu, ovo je čisto organska hrana sigurno", pojašnjava nam Amir. 

Kiseljačka pogačica - zakuha se kiseljakom, a premaže domaćim kajmakom

Ovaj prepoznatljiv brend kandidiran je za UNESCO-ov popis zaštićene nematerijalne baštine. Kiseljak je bitan sastojak u tehnološkom postupku i bez toga se ne mogu pripremati, zato i jesu svojstvene samo ovom kraju gdje ih služe s domaćim kajmakom, ali ima i onih koji kupuju "suhe".

"Proda se sve u Kiseljaku, ljeti više, zimi malo malje, zato što ljeti ima više ljudi koji prolaze kroz Kiseljak, zatim onih koji onih koji žive u inostranstvu, oni najviše kupuju u ljetnom periodu. Proizvede se oko 200, 300, 400 zavisi u kojem periodu", priča Žaklin Matić, također pekar koji je posao naslijedio od roditelja.

Uglavnom, nema perioda kada se ne peku. Ima li u njima još nekog "čuda" osim vode, pekari nisu otkrili, ali tvrde da su sigurno zdrave. Možda nas zato nije začudio podatak da su brojni stanovnici ovdje vitalni u devetim decenijama života, a pamte i one koje su premašili stotinu i neku godinu. Ipak, poručuju badava je ispijat kiseljak ako nemate uredan život.

A, ako vas put navede ka središtu Bosne, obavezno ponesite kanistere.