Hercegovci su veliki radnici, duhan su švercali i prije 100 godina

Počeci proizvodnje duhana u Bosni i Hercegovini sežu do početka 17. vijeka. Fabrike cigareta nekada su bile u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Travniku i Ljubuškom. Sve su ugašene, a duhan se još uvijek proizvodi, ali u dosta manjem obimu. 

U našu zemlju stigao je preko Osmanlija i tada se mogao slobodno uzgajati. Dolaskom Austrougarske monarhije stanje se radikalno promijenilo. Zakonom o monopolu pod nadzor države stavljena je kompletna proizvodnja. Ali,seljaci su se snalazili. Od toga su živjeli i školovali djecu. 

Iz diskoteke u duhanska polja

Prva otkupna duhanska stanica u BiH napravljena je 1880. godine i to u Ljubuškom. O toj povijesti danas svjedoče brojni antikviteti i fotografije u Muzeju duhana "Tabak", otvorenom lani u ovom gradu. Smješteni su u nekadašnjoj fabrici cigareta, a u sklopu ovog jedinog muzeja duhana u regionu, u prostoru gdje je bila radnička menza danas je restoran. 

"U startu je odlučeno da će se zvati Tabak, što je u prijevodu s njemačkog duhan. Ovaj termin se, to imamo i dokumentirano, koristio pri evidenciji generalnog otkupa duhana BiH, a tek 1919. prelazi na naš jezik", kaže Benjamin Tomić, vlasnik Muzeja duhana i restorana "Tabak". 

Žuto zlato, kako su nazivali duhan, othranilo je mnoge generacije. Njihov potomak je i akademski umjetnik i dizajner Robert Alilović, koji je i razvio ideju o muzeju. Prisjeća se da je u mladalačkim danima iz noćnog provoda pravo odlazio u polja, jer se posao obavljao od ranog jutra.  

"Kada sam imao 17-18 godina volio sam ići u disko, a roditelji su me voljeli vidjeti u duhanu. Onda morao sam naći kompromis, pa bih ja direktno iz disko kluba išao brati duhan", prisjeća se Alilović i dodaje kako je emocija bila glavna vodilja da se osnuje muzej.

U čast hercegovačkim djedovima

U čast svim hercegovačkim djedovima, ovaj dvojac je prikupio brojne antikvitete, dokumente i fotografije koji svjedoče o nekadašnjoj proizvodnji u Ljubuškom, ali i drugim dijelovima BiH, pa čak i svijeta. Priča o duhanu je preširoka da bi se svela na ovaj mali zapadnohercegovački kraj, pričaju nam.

Prisjećaju se, kako su im prenosili roditelji, da je nizanje duhana svima bio mrzak posao. Nije bio težak, ali jeste dosadan, pa su ga najčešće radile žene i djeca, dok su domaćini brinuli o drugim poslovima. 

"Još uvijek prikupljamo antikvitete, kupujemo sve što se pojavi na tržištu, bilo je prilično teško i mukotrpno doći do njih, a bilo je čak i situacija gdje ljudi ne žele prodati, bez obzira na svotu koja se ponudi", kaže Tomić.

Posebno je teško doći do onih lokalnih, hercegovačkih proizvoda, poput drvene kuke za duhan, za koju kažu da je obična grana na kojoj je s dvije strane konac, pa u muzeju trenutno smatraju da je to najvrjedniji eksponat. 

Šverc - komerc

Proizvodnja duhana za vlastite potrebe danas je vrlo niska i o njoj uzgajivači nerado govore. Neki ga prodaju na crnom tržištu, ali to nije ništa novo. Švercalo se i u ono doba. 

Oživjele ljubuške oranice: Brendirani krompir sade i mladi i stari

"Šverc je postojao i prije 100 godina. Mi smo čak u muzeju predstavili jedan dio gdje su Hercegovci, da bi opstali, živjeli, morali prelaziti preko naših planina Vranja, Čvrsnice, Prenja, Veleža da bi prešli u Bosnu i prenijeli duhan, ne da bi zaradili neke velike novce, nego samo da bi s tim novcem osigurali sredstva da bi mogli prehraniti svoju obitelj", prepričava Alilović crnu stranu duhanske povijesti.

No, ona je mnogim seljacima osigurala izvore za život. Za Hercegovce će mogu reći da su probisvijeti, ljudi koji od ničeg stvaraju nešto. Svakako se ne može osporiti da su veliki radnici. 

Legenda o Titu

Ovdje se može vidjeti i pregled svjetske povijesti duhana, ali i brojni poznati pušači. Među njima je i Josip Broz Tito, bivši predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. za njega se vežu brojne legende, a jedna od njih je i da je za vrijeme posjete Bijeloj kući 1971. godine, uprkos strogoj zabrani pušenja, tamo zapalio cigaru. Navodno je time zaprepastio svog domaćina, tadašnjeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Richarda Nixona. 

"On je zapalio kubu u Bijeloj kući. Kod nas se više čude Nixonovoj faci nego Titovom postupku, a znate zašto je tadašnji američki predsjednik bio zbunjen, pa pitao se Bože moj gdje ću sad naći pepeljaru", šaljivo kaže Alilović. No, podsjetimo da je Faktograf objavio kako je utvrđeno da je u da je u to vrijeme pušenje bilo dozvoljeno. 

O tome svjedoči i članak koji je objavljen u februaru 1993. godine u magazinu The New York Times, a koji  govori o odluci administracije Billa Clintona da zabrani pušenje u Bijeloj kući. No, legenda o Titu i dalje, s vremena na vrijeme oživi, a o pravoj istini se rijetko kazuje. 

Kompletnu posjetu ekipe Agrokluba Ljubuškom, možete pogledati i u videu: