Globalna ekonomija ribe: Šta zapravo plaćamo dok jedemo jeftine morske proizvode?

U godinama koje sam probdio, knjige i televizor bili su sjajni suputnici mojoj nesanici. Mogao bih sada ispisati cijeli tekst o tome čime sam punio glavu, što bi konačno moglo biti i uzrok mojih problema s nespavanjem.

Jednu noć naišao sam na epizodu britanskog dokumentarnog serijala Food Unwrapped, koja se bavila dvjema temama. Koliko bakalara, koji je jedina riba koja bi se trebala koristiti u tradicionalnom engleskom jelu fish and chips, zapravo ima u britanskim zalogajnicama te koliko ribe uopće ima u paniranim štapićima? Možete si zamisliti kakvi su bili rezultati kada se desetljeće kasnije sjećam tih informacija. I dijelim s onima koji vole panirane proizvode.

Šta zapravo jedemo?

Prema laboratorijskoj analizi koju su provodile brojne studije, deklarirani udio ribe u paniranim štapićima često je viši na papiru nego u stvarnost. Da skratim, u pojedinim zemljama, najviše je 60%, ali u onima s visokim BDP-om.

Iako je to zapravo riblja masa, koja ovisno o proizvođaču i cjenovnom razredu, može sadržavati vodu, škrob, biljna ulja, stabilizatore i razne začine koji osiguravaju ujednačen izgled, okus i teksturu proizvoda.

Zašto je to tako? Jesu li problem naše prehrambene navike? Ili nepoznavanje ili možda prije ignoriranje onoga što piše na deklaraciji. Ili je možda problem što smo iscrpili resurse do krajnjih granica?

Naime, ribarstvo danas stoji pred velikim izazovima, jer mnoge morske populacije pokazuju znakove ozbiljnog iscrpljivanja uslijed dugotrajnog prekomjernog izlova i nedovoljno učinkovitog upravljanja resursima. Prema procjenama Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), oko 35% svjetskih stokova iskorišteno je iznad održivih granica - što znači da se iz mora izdvaja više organizama nego što se njihove populacije mogu prirodno obnavljati.

Problem se dodatno komplicira subvencijama koje države dodjeljuju industrijama. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) godinama pregovara o sporazumu koji bi uklonio štetne subvencije - finansijske podrške koje potiču veće, snažnije i dalje operacije nego što bi prirodno bilo održivo.

U mnogim slučajevima, pomoći ribarima i dalje su ograničene ili se preusmjeravaju na velike igrače. OECD je upozorio da značajan dio finansijske podrške u 41 promatranoj zemlji i teritoriju zapravo dodatno podržava prekomjerni i ilegalni izlov, umjesto da se fokusira na održivo upravljanje resursima, nadzor i kaznene mjere.

Male ribarske zajednice

"Kad pomislite na morske plodove, mislim da mnogi Amerikanci smatraju da je to najlokalnija hrana. Ali zapravo su morski plodovi najmanje lokalna hrana. Čak 91% dolazi iz inozemstva. U mnogim zemljama jugoistočne Azije to je akvakultura industrijskih razmjera. Nivoi toksina koji su pronađeni prilično su alarmantni“, kaže jedan od učesnika dokumentarnog filma "Fish and Men“.

Film iz 2019. su režirali i producirali Darby Duffin i Adam Jones, a istražuje globalnu industriju ribarstva, posebno usredotočujući se na SAD-e i lokalne zajednice koje se bore za opstanak.

Također razotkriva kako potražnja potrošača za jeftinom hranom stvara "iracionalnu ekonomiju" koja prijeti lokalnim zajednicama, javnom zdravlju i održivosti mora. Dokumentarac pritom otvara nekoliko ključnih pitanja: kako globalni lanac snabdijevanja preoblikuje tržište, kako uvoz po nižim cijenama potkopava položaj domaćih ribara te kako pad ribljih populacija i sve teži ekonomski uvjeti mijenjaju sudbinu obalnih zajednica.

Koja je prava cijena jeftinog namještaja iz Skandinavije?

Ali to je samo vrh sante problema s kojima su se autori pokušali uhvatiti u koštac u sat i po vremena. Pa u konačnici "Fish and Men" izgleda kao bućkuriš dobrih, ali nedovoljno razrađenih ideja.

Jer u njemu o navedenim problemima govore kuhari Dana Barbera i Michaela Cimarustija, zagovornici održive prehrane poput Seana Barretta i Bartona Seavera, kao i brojni ribari te predstavnici obalnih zajednica koji iz prve ruke svjedoče o ekonomskim i ekološkim posljedicama globalne industrije.

Složeni portret ekonomije hrane

Ipak s druge strane "Fish & Men" dojmljiv je informativan portret složenog ekosistema i ekonomije hrane koji potiče raspravu o tome što znači jesti proizvode iz mora u 21. stoljeću.

"Jedemo raznoliko", često čujem od ljudi moje generacije kada im se dogodi nekakav zdravstveni problem zbog kojega bi trebali promijeniti svoje prehrambene navike. Znate o čemu pričam, visoki pritisak, holesterol, masnoća u krvi, povišeni lipidi, šećer i ko zna što sve ne. "Eto, petkom na primjer ne jedemo meso, nego panirane riblje štapiće“.

Ili kako bi se našalila moja prijateljica dok smo tamanili panirane morske plodove poznatog njemačkog lanca restorana brze hrane jednog davnog prohladnog prijepodneva "Nije loše, štobsereklo, proizvod može sadržavati tragove ribe“.