Završena jesenja sjetva - na šta obratiti pažnju u narednom periodu?

Na području Gradiške ove godine ove godine su bili optimalni uslovi za jesenju sjetvu. Nakon dugog sušnog perioda tokom ljeta, krajem septembra i prvih dana oktobra bilo je dovoljn padavina, pa su tako mnogi poljoprivredni proizvođači mogli na vrijeme da izvrše kvalitetnu pripremu zemljišta za sjetvu kao i samu sjetvu u optimalnim agro rokovima.

Sjetva je kasnila kod proizvođača koji su kasno skinuli kukuruz te nisu imali dovoljno vremena za pripremu zemljišta i sjetvu, navodi Bojana Panić iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS.

Vrijeme pogoduje štetočinama

Zavisno od rokova sjetve usjevi se nalaze u različitim fazama. Oni koji su ranije zasijani imaju razvijena 2-3 lista, a usjevi koji su kasnije zasijani su u fazama klijanja i nicanja.

"S obzirom na iznad prosječne temperature u ovom periodu, postoji mogućnost pojave bolesti, štetnih insekata i glodara, te je potrebno redovno pratiti stanje usjeva i u slučaju pojave na vrijeme izvršiti hemijska tretiranja", ističe Panić.

Kako možemo smanjiti brojnost štetnih insekata u usjevima?

Suho i toplo vrijeme, dodaje ovaj savjetodavac, povoljno djeluje na razvoj lisnih vaši i cikada, koje, pored toga što nanose direktne štete biljkama sisanjem biljnih sokova, mogu biti i prenosioci raznih virusa, kao što je virus BYDV (Barley Yellow Dwarf) koji uzrokuje bolest žuta patuljavost ječma i virus WDV (Wheat Dwarf Virus) koji uzrokuje patuljavost pšenice. Prirodni domaćini virusa su pšenica, ječam, zob, raž, tritikale, kukuruz i druge biljke iz porodice trava.

"Vektori virusa, odnosno cikade i lisne vaši najčešće naseljavaju biljke koje su zasijane u ranijim rokovima sjetve kao i površine pod usjevima na kojima je za sjetvu korišteno sjeme koje nije tretirano insekticidima", navodi.

Cikada (Psammotettix alienus) ima 2-4 generacije godišnje. U toku ljeta se hrani na zakorovljenim parcelama, samoniklom pšenicom i žetvenim ostacima, a u jesen prelazi na mlade tek iznikle usjeve strnih žita. One su prenosioci virusa patuljavosti pšenice. Štetu pričinjavaju larve i imago. Primarna infekcija se ostvaruje u jesen, a sekundarna u proljeće kada se larve hrane biljkama.

Simptomi virusa patuljavosti pšenice manifestuju se u vidu žućenja listova, koji kasnije dobijaju crvenkastu boju, dolazi do propadanja čvora bokorenja, biljke su kržljave, zaostaju u porastu, a klasanje ili izostaje ili klasovi ostaju maleni i sterilni. Simptomi se najviše uočavaju u proljeće (u martu), a kod jačeg napada u vidu žutih oaza nepravilno raspoređenih po parceli. Optimalna temperatura za razvoj bolesti je od 10-18°C.

Mjere zaštite

Tretiranje cikada i lisnih vaši se sprovodi iznad praga štetnosti, odnosno ako se u usjevu u fazi 2-3 lista registrira više od 10 posto biljaka sa ovim biljnim štetočinama. Izvodi se registriranim sistemičnim insekticidima iz grupe piretroida (npr. aktivne materije na bazi: alfacipermetrina, deltametrina, lambda cihalotrina i drugih).

Pored prćenja pojave štetnih insekata pratiti i pojavu glodara (poljskih miševa, voluharica i krtica), odnosno pratiti da li ima aktivnih rupa  na parcelama koje su zasijane. Glodari, također, mogu pričiniti značajne štete hraneći se zasijanim sjemenom biljaka, a kasnije se hrane i izniklim biljkama, čime prorjeđuju sklop biljaka što se uočava većim nedostatkom biljaka na napadnutim dijelovima parcela. Njihovo prisustvo se najviše uočava na parcelama pored puteva, kanala, pašnjaka i livada.

Glavni faktori koji uzrokuju njihovo prenamnožavanje su vremenski uslovi, nesistematsko suzbijanje, pristupačnost hrane u jesen nakon žetve kukuruza, zatim kasnija obrada i redukovana obrada zemljišta za jesenju sjetvu. Prag štetnosti za poljskog miša je 10-15 aktivnih rupa po hektaru, a za voluharicu 10-500 aktivnih rupa po ha.

Kako se otarasiti glodara sa usjeva?

Najvažnije preventivne mjere u zaštiti od glodara su: intenzivna agrotehnika, blagovremena sjetva i žetva i zaoravanje žetvenih ostataka.

Hemijsko suzbijanje se obavlja registrovanim rodenticidima u obliku mamaka koji se ubacuju u aktivne rupe, koje se nakon toga obavezno zatrpavaju zemljom, da ne bi došli i u kontakt s domaćim životinjama, pticama i divljači. Savjet poljoprivrednim proizvođačima je da redovno obilaze svoje usjeve i prate prisustvo bolesti i štetnika, te na vrijeme djeluju upotrebom registriranih hemijskih sredstava.