Pravilno primjenjen stajnjak ima veliki uticaj na kvalitet i visinu prinosa

Na skoro svakom poljoprivrednom gazdinstvu proizvodi se stajnjak/stajsko đubrivo, koje je najznačajnije organsko hranjivo i ozbiljan faktor visokih prinosa. U njegovom sastavu nalaze se svi potrebni elementi za pravilan razvoj biljaka, zbog čega spada u grupu takozvanih potpunih đubriva. 

Predstavlja mješavinu čvrstih i tečnih ekskremenata stoke i prostirke tako da mu kvalitet i djelovanje varira i uslovljeno je od vrste stoke, hemijskog sastava prostirke, kao i načina čuvanja, održavanja i same primjene. 

Imajući na umu da u sastav prostirke ulazi slama i lišće, bogata je azotom, fosforom, kalijem, magnezijem i direktno utiče na sastav stajnjaka. Ako se on pravilno čuva, obično sadrži: 0,5 % N, 0,2 % P2O5 i 0,6 % K2O, objašnjava savjetodavac Milica Veletić iz PSSRS. 

Topli ili hladni način čuvanja ?

U skladu s tim, veoma je važan način na koji se prikuplja, odlaže, čuva jer će izgubiti dosta hranjiva ukoliko se ti procesi nepravilno odrade. Kod hladnog načina čuvanja đubrivo se svakodnevno iznosi iz štale i slaže na gomilu, čija se visina onda svaki dan povećava do 1,5 - 2 metra. Kod takozvanog toplog metoda, masa koja se iznosi iz staje na đubrište, ostavlja se na pojedinačno poredanim manjim gomilicama, do 1m visine, u cilju intenziviranja fermentacije. Poslije 3 - 4 dana, gomila se sabija sa novim količinama svježeg đubriva. 

Je li na oranicama zapostavljena upotreba stajnjaka?

Takođe ne treba zaboraviti ni da kvalitet stajnjaka nije isti kod pojedinih životinja. Primjera radi, živinski je najkoncentrovaniji pa onda ovčiji. Da bi se izbjegli veći gubici u hranjivim elementima, važno je imati odgovarajuće mjesto gdje će se čuvati do primjene. Ono bi trebalo biti izgrađeno od čvrstog materijala, dubine oko 50cm, na sjevernoj strani štale kako ne bi dolazilo do prodiranja sunčeve svjetlosti. Veličina đubrišta uslovljena je brojem stoke, mada je pravilo da jedno krupno grlo treba jedan metar kvadratni prostora. 

Većina naših poljoprivrednika proizvodi ga na primitivan način. To znači da nemaju odgovarajuće izgrađen objekat za odlaganje đubriva nego ga drže na zemlji pored staje. Kod ovakvog čuvanja, tečni ekskrementi većinom otiču, a stajnjak se za kratko vrijeme isuši i tako dolazi do značajnih gubitaka esencijalnih elemenata i do 60 odsto, posebno azota i kalija. 

Za usjeve najbolji zgorjeli stajnjak

Pored pomenutih elemenata, stajnjak obiluje i mikroorganizmima tako da njihovim aktivnostima dolazi do različitih promjena u đubrivu. Između ostalog i do zgorjevanja, odnosno, do razlaganja na prostija organska ili mineralna jedinjenja, kako bi se uklonili iz sastava višak ugljenih hidrata (celuloza) a povećala pristupačna hranjiva. 

Najbolje je za sve usjeve koristiti zgorjeli stajnjak, koji predstavlja ujednačenu masu, tamnosmeđe boje, u kome se ne razlikuje prostirka. Najmanje vremena potrebno za zgorjevanje je 5 - 6 mjeseci, a u određenim uslovima i duže. Pregorjelo đubrivo se dobija pri dužem čuvanju zgorjelog (10 do 20 i više meseci) i po izgledu je slično zemlji.

Karakteristike i prednosti đubrenja stajnjakom

Stajnjak je najbolje unositi pred osnovnu obradu, na jesen. Njegovo iznošenje izvodi se po oblačnom vremenu i bez vjetra. Nakon rasturanja na parceli, trebalo bi ga odmah i zaorati. Domaći poljoprivrednici imaju običaj iznositi ga na njivu i ostavljati u manjim gomilama nedjeljama pa čak nekad i mjesecima, što kao direktnu posljedicu ima ogromne gubitke u hranjivim elementima i smanjenju njegove vrijednosti. 

Zaoravanje na dubinu oraničnog sloja

Za vrijeme kišnih dana, dio hranjiva ispire se u tlo, ispod gomile pa je taj dio dobro nađubren a kasnije, u toku vegetacije mjesta na kojima je ležao stajnjak su bujnija i gušća dok usjevi sporije sazrijevaju. 

Na lakšim tlima, trebalo bi ga unositi dublje (10-25 cm), a na težim pliće (5-15 cm). U praksi se najčešće zaorava na dubini oraničnog sloja, odnosno, od 15 do 25 cm. Za sve okopavine neophodno je zaoravati dublje u odnosu na strnine. 

Najčešće preporuke za optimalne količine ovog đubriva kreću se od 20 do 40 t/ha, a pri podizanju voćnjaka od 40 do 80 t/ha. Ukoliko postoji mogućnost, treba ga kombinovati sa mineralnim hranjivima i u tom slučaju doze ne treba da su veće od 15 do 20 t/ha.