Koji pokrovni usjev posijati ovisi o uzgajanoj glavnoj kulturi - šta se s čim slaže?

Pokrovni usjevi i plodored igraju važnu ulogu u održavanju kvaliteta tla. Vegetacija na zemljištu ima različite funkcije, može povećati sadržaj organskih materija, poboljšati karakteristike, ono postaje rahlije i prozračnije, ima bolju strukturu, više zadržava vlagu, akumulira hraniva (posebno mahunarke koje akumuliraju azot), povećava se njegova mikrobiološka aktivnost. Na nagnutim terenima biljke sprečavaju eroziju i ispiranje hraniva, sprečavaju zagađenje zemljišta.

Na stranicama njemačkog Servisnog centra za ruralna područja (DLR) u Eifelu napravili su pregled pokrovnih usjeva za glavne kulture kao što su: uljana repica, kukuruz, žitarice i trave. Isitče se važnost ranog razvoja, jer je ključna za suzbijanje korova.

Uljana repica

Za uljanu repicu je najvažnije da se u plodoredu izbjegne sjetva drugih krstašica, jer povećavaju pojavu štetočina i prouzrokovača oboljenja koji su im zajednički.

Drugi problem su i samonikle biljke iz sjemena koje ostaju na parceli poslije žetve ove uljarice. One su ključna komponenta u lancu opstanka štetočina i bolesti. Zbog toga se moraju uklanjati.

Heljda, trave, lan i mahunarke su prikladne za međuusjev, dok su zob Avena strigosa i facelija neutralne. Problematična može biti facelija kao prenosilac Verticilliuma. Crnačko sjeme ili gizotija prenosi Sclerotiniu.

Kukuruz i žitarice

Kada je u pitanju kukuruz, on nije toliko zahtjevan, ali se treba prilagoditi sortnim zahtjevima i namjeni pokrovnog usjeva.

Prilikom odabira za žitarice fokus treba biti na vremenu sjetve i namjeni. Svakako izbjegavati Avenu strigosu zbog pripadnosti istoj porodici.

Mahunarke će dodatno akumulirati azot u zemljištu, a rotkvica će svojim jakim korijenom doprinijeti rahlenju zemljišta. Ljulj i slične vrste mogu biti odlični, ali u proljeće je potrebna intenzivna obrada ili hemijska zaštita usjeva.

Stočna hrana i trave

Uzgoj međurednih kultura u ovom vremenu nestabilnosti svjetskog tržišta postaje zanimljiv. Za mliječna goveda visokih performansi važna je najveća moguća koncentracija energije uz povoljan sadržaj sirovih vlakana. Dobrim se pokazala mješavina brzorastućeg ljulja sa sitnozrnim mahunarkama poput aleksandrijske i perzijske djeteline.

Kada i kako obaviti košenje i sušenje sijena?

Kada su u pitanju trave, one optimalno koriste azot i stvaraju zimsku zelenu biomasu. Obično je sjetva u periodu jeseni, a na proljeće brzo kreće razvoj. Jednogodišnji ljulj brzo počinje da raste i klasa. Ovo omogućava kombinovanu upotrebu ljetnih i zimskih usjeva, koji se lako mogu integrisati u plodorede kukuruza. Proljetna upotreba kompenzira niže prinose u jesen. Jednogodišnji ljulj sa svojim nešto većim potencijalom prinosa poželjan je za uzgoj pokrovnih usjeva za isključivo jesenje korištenje.

Sa svojim obiljem listova i potrebom za stimulacijom jarovizacije za formiranje klasa, italijanski ljulj je energetski bogatiji i ima manju strukturu od jednogodišnjeg. Od 1 do 1,5 kg/ha ozime repice može se umiješati u jednogodišnje mješavine ljulja.

Kod uzgoja mahunarki kao glavne kulture izbjegavati miješanje trava i mahunarki kao pokrovnih usjeva zbog prenošenja štetočina i bolesti te stvaranja zamora zemljišta.

Mješavina i zelena raž

Mješavine zobi, poljskog graška i ljetne grahorice čine odličnu mješavinu jer se ove vrste međusobno nadopunjuju. Zelena raž se sije kao ozimi usjev u jesen. Za rast i razvoj treba mnogo vode i u nedostatku vlage u zemljištu može ga dodatno isušiti što negativno djeluje na glavnu kulturu što može rezultirati manjim prinosom.

Mješavina za ozelenjavanje površine mora se sastojati od najmanje dvije vrste trave, a one ne smiju imati više od 60 posto sadržaja sjemena.