Kako uzgojiti bob - sve popularniju grahoricu u prehrambenoj industriji?

Bob je relativno nepoznata biljna kultura na našem području. Ovu grahoricu uglavnom uzgajaju hobi vrtlari za svoje potrebe, a konzumiraju se ili vrlo mlade mahune ili još zeleno, mlado zrno (poput graška). Suho zrno se u prehrani koristi slično kao grah. Osim toga, pojedini ga uzgajaju kao krmivo (stočni bob) ili pak za potrebe zelene gnojidbe. 

No, bob (lat. Vicia faba; engl. broad bean, faba bean, fava bean), postaje sve popularniji kako raste potreba tržišta za biljnim proteinima. Naime, njegovo sjeme sadrži 22 - 35 posto proteina što je iznimno važno za prehrambenu industriju koja pokušava zadovoljiti globalnu potražnju za prehranom baziranom na namirnicama biljnog podrijetla (engl. plant based diet). 

Morfološka svojstva boba

Riječ je o jednogodišnjoj zeljastoj biljci iz porodice mahunarki. Korijen mu može prodrijeti i do 1 m dubine tla, a njegova glavnina nalazi se u prvih 20 cm oraničnog sloja. Razgranat je, s velikim brojem sekundarnog korijenja na kojem su vezane nitrofiksacijske bakterije roda Rhizobium koje usvajaju atmosferski dušik te ga prevode u biljci pristupačan nitratni i amonijski oblik, ujedno obogaćujući tlo dušikom, piše Ante Devčić u svome radu "Proizvodnja i ljekovita svojstva boba". 

Zeljaste je šuplje stabljike visine 60 - 110 cm. Cvjetovi su bijele boje ili bijele boje s crnim šarama, a nakon cvatnje razvijaju se mesnate debele mahune, koje rastu postupno. Kada narastu do konačne veličine, dužine su i do 30 cm, u sebi mogu imati 3 do 12 sjemenki. Kako zore, mahune su isprva mekane, unutar njih je spužvasto bijelo tkivo u kojem zriju sjemenke koje postaju tvrđe i mijenjaju boju iz zelene u bijelo-zelenkastu do smeđu boju, ovisno o sorti. One mogu biti sitnije okrugle do vrlo velike bubrežastog oblika. 

Iako je skromnijih zahtjeva, za njegov su uzgoj najprikladnija srednje teška tla, dobre propusnosti za vodu i kapaciteta za zrak, uz pH 7 - 8. Otporniji je na zaslanjenost od graška i graha. Do početka cvatnje ima skromne zahtjeve i za vodom, ali nakon te fenofaze, dobra opskrba vodom bitna je za prinos mahuna i zrna. Budući da ima dubok korijen, može koristiti vlagu iz dubljih slojeva.

Minimalna temperatura klijanja je 1 - 3°C, optimalna 20°, ali najsigurnije je klijanje pri 5 - 6°C. Najniža temperatura koju bob može podnijeti je -6°C. Neometani vegetativni rast odvija se pri temperaturi izmeđi 12 i 25°C. Iako neutralan na dužinu dana, brže procvjeta kada je dan duži od 12 sati, navodi Devčić. 

Agrotehničke mjere

Plodored je najvažnija agrotehnička mjera u uzgoju boba kojega na istu površinu ne treba sijati najmanje tri godine, a optimalno pet. Dobra je predkultura za žitarice jer se na njegovu korijenu nalazi veliki broj kvržica pomoću kojih se veže atmosferski dušik. Ako se uzgaja radi mahuna i mladog zrna, dobar je kao predkultura za ljetno te jesensko povrće budući da ostavlja veliku organsku masu koja se zaorana brzo razgradi. 

Ova je biljka jedina iz porodice mahunarki koja dobro reagira na gnojidbu stanjakom, kojega se dodaje između 20 i 30 t/ha. Stanjak ujedno utječe na kvalitetniju strukturu tla kojem će poboljšati vodo–zračne odnose. 

Također, potreban mu je fosfor, osim za biljku i za razvoj kvržišnih bakterija. Ovisno o zalihama u tlu dodaje se 60 – 100 kg/ha fosfora i približno toliko kalija.

Vrlo sličan uzgoju soje

Sjeme boba je krupno te stoga nije potrebno pretjerano usitnjavati tlo. Ono se vrši drljačama kako bi se osigurala fina struktura i što bolji dodir tla sa sjemenom, piše Devčić. 

Sijati se može sijačicom za okopavine, ali i za žitarice. Zapravo, njegov je uzgoj vrlo sličan uzgoju soje. Na pripremljeno tlo izvodi se izravno polaganje sjemena na dubinu od 5 do 10 cm, ovisno o njegovoj veličini. Norma je do 40 klijavih zrna po m2, a kod sjetve na međuredni razmak od 45 cm, norma sjetve se može smanjiti. 

Grah naš svagdašnji: Papa Franjo mahunarke nazvao plemenitom hranom

Kao prednosti niže sjetvene norme je to da biljke trebaju manje vode, ostaju niže rastom, manja je pojava bolesti zbog bolje prozračnosti, a zrioba nastupa ranije. S druge strane, mane su da prekrivanje tla nastupa kasnije te je stoga teža kontrola korova, a i manji je broj biljaka koje mogu kompenzirati zarazu nanovirusom.

Za čuvanje vlage i kontrolu korova korisna je višekratna međuredna obrada. Kako piše Devčić, pozivajući se na knjigu "Povrćarstvo", Ružice Lešić i suradnika, ova je biljna kultura osjetljiva na herbicide koji se ne primjenjuju nakon nicanja. 

Ozimi bob se sije u listopadu i studenom, odnosno sve dok vremenske prilike dozvoljavaju, a jari u veljači, najkasnije do polovine ožujka. Ozimi je otporniji na štetnike i bolesti koje donose više proljetne temperature, no nedostatak je osjetljivost na niže zimske temperaturne vrijednosti. 

Bolesti i štetnici

Tijekom rasta i razvoja izložen je velikom broju bolesti i štetnika koje izazivaju fitopatogene gljive, kukci i parazitne cvjetnjače. Navedeni patogeni parazitiraju vegetativne organe (list, stabljika) i generativne organe (cvijet, mahuna, zrno). 

Najznačajniji uzročnici koji utječu na smanjenje kvalitete i količine prinosa su smeđa pjegavost boba (Botrytis fabae), hrđe (Uromyces viciae-fabae), palež boba (Aschohyta fabae), parazitna cvjetnjača volovod (Orobanche crenata Forsk.), bobova crna uš (Aphis fabae Scop.) te nematoda stabljike (Ditylenchus dipsaci (Kühn) Filipjev). 

Sortimenti boba

Kada je riječ o sortimentu, on je za jari vrlo bogat. Najvažnije sorte jarog kojega na našem tržištu nudi sjemenska kuća RWA su Julija, Alexia, Gloria, Gracia, GL Sunrise, GL Emilia, GL Magnolia, GL Lucia, GL Jasmin te GLA1412 (WP2 AT). 

Rano proljeće idealno za sjetvu boba - drevnog povrća Mediterana

Osim jarog, oplemenjivački program nudi i ozimi koji počinje cvasti tri tjedna ranije od jarog čime proizvođač može izbjeći visoke temperature tijekom cvatnje i formiranja mahuna. Datum sjetve i žetve je kao i kod ozime pšenice, dok je norma sjetve 18 do 30 klijavih zrna po m2, a dubina minimalno 8 cm. Sorte ozimog su GL Arabella te GL Alice.