Zašto plaćamo visoku cijenu sve veće proizvodnje mlijeka?

Savršena slika mlijeka počinje gotovo idilično - dijete sjedi za stolom i pije čašu svježeg mlijeka. Neko je pomuzao kravu, mlijeko je ohlađeno, prerađeno i dostavljeno u trgovinu, a potom završilo na porodičnom stolu. Sve djeluje jednostavno, prirodno i gotovo samorazumljivo.

No ta idealizirana slika danas je daleko složenija. Iza čaše mlijeka krije se sistem u kojem učestvuju farmeri, mljekarske kompanije, trgovci, političari, lobisti i potrošači. Taj sistem istražuje njemački redatelj Andreas Pichler u dokumentarnom filmu "Sistem mlijeka“ (Das System Milch) iz 2017. godine.

Pichler istražuje kako je tradicionalni poljoprivredni proizvod postao dio globalne industrije. Razgovara s poljoprivrednicima, predstavnicima mljekarske industrije, naučnicima, političarima, lobistima i predstavnicima nevladinih organizacija te kroz njihove različite perspektive pokazuje kako danas funkcionira ova proizvodnja i što se krije iza proizvoda koji svakodnevno stavljamo na sto.

Od malih farmi do globalne industrije

Tema mu je lično bliska. Kao dijete pomagao je farmerima u planinama i tada mu je bilo prirodno da krava daje mlijeko, baš kao što jabuke rastu na stablu. Godinama poslije upravo je mlijeko za njega postalo simbol promjene poljoprivrede - od malih gazdinstava i lokalne proizvodnje do velikog industrijskog sistema u kojem se mlijekom trguje na globalnom tržištu.

Jedan od primjera drugačijeg pristupa je Alexander Agethle iz Južnog Tirola. Njegovo manje gazdinstvo temelji se na ekološkim načelima i tradicionalnijem načinu uzgoja. Nasuprot njemu je danski farmer Peder, koji svoju farmu prije svega promatra kao posao. Kroz njihove priče film poredi dva pogleda na proizvodnju - onaj koji naglašava zemlju, životinje i način uzgoja te onaj kojem su u središtu učinkovitost i konkurentnost.

Film prati i porodičnu farmu u Baden-Württembergu koja se bori za opstanak. Njihova priča otvara jedno od ključnih pitanja: donosi li veća proizvodnja doista veću sigurnost farmeru? Kada cijena mlijeka pada, proizvođač često mora proizvoditi više kako bi zadržao prihod. Tako nastaje začarani krug povećanja proizvodnje, rasta farmi i sve veće koncentracije sektora.

Pichler izlazi i izvan Evrope. U Senegalu dvije do tri litre mlijeka dnevno mogu predstavljati važan rezultat za farmera, dok visokoproizvodne evropske krave daju desetke litara. Poređenje pokazuje koliko se promijenio pojam produktivnosti. Velik dio filma posvećen je i Kini, gdje je u vrijeme snimanja brzo rasla potrošnja mlijeka, ali i razvoj velikih farmi. Evropski model tako se širio na novo, golemo tržište.

Mlijeko zbog toga više nije samo proizvod s jedne farme. U njegovu proizvodnju uključeni su veliki prerađivači, trgovina i globalni lanci snabdijevanja. Film prikazuje industrijske pogone kompanija poput FrieslandCampine i Arla Foodsa te pokazuje kako se sirovina s farmi pretvara u proizvode namijenjene velikom tržištu.

Ništa bez politike

Važan dio priče je i politika. U Briselu Pichler razgovara s ljudima uključenima u lobiranje i propituje kome koriste velike poljoprivredne podrške. Postavlja pitanje podupire li javni novac model koji prvenstveno potiče veću proizvodnju, dok se mali proizvođači sve teže nose s tržišnim pritiskom. Istovremeno pokazuje da različiti akteri u sektoru nemaju jednaku ekonomsku i političku snagu.

Posebno se bavi takozvanim "turbo-kravama", uzgojenima za iznimno visoke prinose. U filmu se spominju krave koje mogu proizvesti i do 70 litara mlijeka dnevno. Pichler pritom ne posmatra takvu proizvodnost samo kao uspjeh genetike, već postavlja pitanje njenih granica. Visoka proizvodnja zahtijeva prilagođenu hranidbu, držanje i upravljanje farmom, pa se pitanje produktivnosti povezuje i s dobrobiti životinja.

Između polja: Težačka svakodnevica dviju sestara poljoprivrednica

S većom proizvodnjom dolazi i veći pritisak na okoliš. Potrebne su velike količine hrane za životinje, zemljišta, vode i energije, a globalna proizvodnja podrazumijeva i transport. Što su proizvodnja, prerada i potrošnja udaljenije, to je lanac snabdijevanja složeniji.

Između farmera i potrošača

Ipak, reditelj industriju ne prikazuje jednostavno kao glavnog krivca. Priznaje da su velike mljekare i prerađivači važna poveznica između farmera i potrošača te da omogućuju snabdijevanje velikog broja ljudi. Njegovo pitanje nije treba li industrija postojati, nego može li promijeniti način na koji funkcionira.

Dakle ovo nije nije samo film o mlijeku. Priča se širi na ekonomiju, poljoprivrednu politiku, zaštitu okoliša, dobrobit životinja i globalnu trgovinu. Sistem funkcionira poput lanca u kojem svako ima svoju ulogu: farmer mora zaraditi, industrija treba dovoljno sirovine, trgovina traži konkurentne cijene, potrošači žele dostupan proizvod, a politika pokušava održati cijeli sistem.

Upravo zato film ne nudi jednostavan odgovor ni jednog krivca. Umjesto toga ostavlja pitanje: ko od takvog sistema ima najveću korist, a ko na kraju plaća njegovu cijenu? A taj odgovor pretpostavljam znate.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor