Između polja: Težačka svakodnevica dviju sestara poljoprivrednica

Cijelo djetinjstvo, a i dobar dio mladosti, provodio sam kod maminih roditelja. Naravno, osim kada sam morao u školu. Djed i baka bili su pravi pripovjedači. Naslušao sam se priča o svađama u porodici, životu, neimaštini i brojnim lijepim, ali i ružnim stvarima kroz koje su njih dvoje prošli.

Djed je bio iz bogate kuće, prije svega ugledne seoske porodice. Baka nije. Budući da su se vjenčali u poslijeratnom vremenu, kada je neimaština bila velika, svi u djedovoj velikoj porodici - petero braće i dvije sestre - bili su protiv toga da se njih dvoje uzmu. Razlog je bio mali miraz. Ali djed se nije dao smesti.

Iz sirotinjske kuće

Budući da je došla iz "sirotinjske“ kuće, a djed je bio zaposlen, većinu poljoprivrednih poslova koje bi inače radili muškarci, poput oranja s konjima, radila je sama. I da, ne zaboravim, svi su oni do jednog trenutka živjeli zajedno. Njene jetrve, žene muževljeve braće, očigledno su donijele dobar miraz, pa nisu bile žene - od posla.

Svaki put kada se sjetim svoje bake, koje nema već dva desetljeća, pomislim na težak, težački život koji je vodila. Ali ona ga nikada nije tako prikazivala, upravo suprotno. Kada je sa sjetom pričala o ta dva konja s kojima je orala, uvijek bi joj se zacaklile oči.

Gledajući glavne junakinje, sestre Anu Madureiru da Rochu i Mariju Glóriju Madureiru, u dokumentarnom filmu "Između polja“ (Entre Leiras), koji je 2020. godine režirala Cláudia Ribeiro, sjetio sam se svoje bake.

Sestre žive i rade u Passinhos de Cima, malom i izoliranom selu u unutrašnjosti sjevernog Portugala. Ondje živi tek tridesetak ljudi, a svakodnevni život stanovnika uveliko je vezan uz ono što mogu proizvesti na vlastitoj zemlji.

Naslov "Između polja“ (Entre Leiras) upućuje na leiras, manje obrađene površine zemlje, odnosno njive ili poljoprivredne parcele između kojih se odvija gotovo cijeli život glavnih protagonistica.

Za Anu i Glóriju poljoprivreda nije samo zanimanje niti način zarade. To je način života koji poznaju od djetinjstva i koji određuje njihov svakodnevni ritam. Od ranog jutra do završetka dana rade na zemlji, a ono što im je potrebno u velikoj mjeri dolazi upravo s njihovog gazdinstva. Film tako ne govori samo o poljoprivrednim poslovima, nego i o ljudima čiji su život i identitet neraskidivo povezani sa zemljom.

Njihovo selo, smješteno je između rijeka Douro i Tâmega. Kuće i obradive površine rasute su po padinama, a izoliranost mjesta naglašava koliko su stanovnici upućeni jedni na druge i na ono što mogu proizvesti. Do sestara jednom sedmično dolaze pekar, trgovac i prodavač ribe, a posjećuju ih i njihova djeca. Većina ostalih svakodnevnih potreba proizlazi iz zemlje koju obrađuju.

Jednostavnost života na selu

Upravo ta jednostavnost njihova života jedna je od glavnih tema dokumentarca. Ana i Glória prikazane su kao ono što jesu - poljoprivrednice koje rade na vlastitoj zemlji. Njihov posao nije filmski uljepšan. Vidimo naporan fizički rad, umor, blato, alat i svakodnevne obveze. Film zato izbjegava sliku sela kao idiličnog prostora u kojem vrijeme stoji. Umjesto romantizirane slike ruralnog života, Ribeiro pokazuje koliko je takav život zahtjevan.

Jedan od važnijih motiva filma jest i odnos prema ljudima koji rade na zemlji. U razgovorima sestara pojavljuje se osjećaj da ih dio društva podcjenjuje zato što žive i rade na selu. Posebno se izdvaja trenutak u kojem govore o predrasudama prema ljudima koji se bave poljoprivredom i smatraju ih neukima. Istovremeno, ovo nije film koji svoje protagonistice pokušava prikazati kao muzejske ostatke nekog nestalog vremena.

Trovanje raja - o zemlji, pesticidima, novcu i zajednici koja traži svoja prava

Posebno je zanimljiv način na koji Ribeiro prikazuje fizički rad. U pojedinim prizorima polje postaje gotovo geometrijska slika, dok voda pri navodnjavanju, sunčeva svjetlost, zvuk životinja i udaljeni zvukovi mašina stvaraju mirne, gotovo poetske prizore. No ta ljepota nikada potpuno ne skriva težinu posla. Upravo suprotno, kontrast između lijepog krajolika i napornog rada jedna je od jačih strana filma.

Svjedočanstvo o jednom načinu života

Rediteljica svjesno izbjegava pretjerano uljepšavanje ruralnog krajolika. Poslovi koje sestre obavljaju možda se na prvi pogled čine običnima, ali kada ih kamera posmatra mjesecima, dobivaju novu vrijednost. Ono što bi bez filma prošlo kao još jedan dan rada na njivi postaje svjedočanstvo o jednom načinu života.

U tome je možda i najveća snaga "Između polja“. Film pokazuje dvije žene koje ustaju, odlaze na zemlju, rade, razgovaraju, hrane se, odmaraju i ponovno rade. Njihov se život odvija prema godišnjem ciklusu zemlje, a ne prema ritmu savremenog grada. Ali ovo nije nostalgičan film, iako sam se ja tako osjećao dok sam ga gledao. Njegove protagonistice nisu prikazane kao relikt prošlosti, nego kao žene koje imaju vlastiti stav, humor, dostojanstvo i jasnu svijest o vrijednosti posla koji rade.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor