Zašto je naša poljoprivreda zapostavljena, iako imamo raspoložive resurse?

Iako je Bosna i Hercegovina, plodna zemlja ipak ulaganja u poljoprivredu nisu na nivou onih u susjednim zemljama, odnosno, ovdje se ulaže daleko manje u proizvodnju hrane. Ovo je između ostalog dovelo do toga da se sve manji broj ljudi bavi poljoprivrednom proizvodnjom, ostavljajući pri tom obradive površine zapuštene, a ishranu stanovništva zavisnom od uvoza, piše Aljazeera.

U vrijeme aktualne pandemije, kada je većina država zabranila izvoz i fokusirala se da prvo svoje građane obezbjedi strateškim namirnicama i kada smo bukvalno primorani da se okrenemo vlastitoj proizvodnji, država je obećala pomoć našem seljaku. 

Potpora najvećim agrarnim područjima BiH

Značajna agrarna područja Bosne i Hercegovine su svakako Posavina i Tuzlanski kanton. Prema riječima ministra poljoprivrede ovog kantona, Mustafe Šakića, u prethodnim godinama nije se izdvajalo dovoljno sredstava u ovu granu privrede. U 2020., za poticaje i novčanu potporu izdvojen je iznos od 4,5 miliona KM sredstava. Kako kaže, Vlada Tuzlanskog kantona obratiti će posebnu pažnju na poljoprivredu jer će u ovom sektoru biti izražene posljedice korona virusa. 

"Ministarstvo zajedno sa Vladom TK analizira situaciju u poljoprivredi i izaći će sa konkretnim mjerama kada je u pitanju predstojeća sjetva, a u cilju pomoći poljoprivrednicima da zasiju što veće površine. Cilj je proizvesti što veće količine hrane potrebne našem stanovništvu. Pratimo mjere Federalne vlade odnosno Federalnog ministarstva poljoprivrede, kako bi obuhvatili što više mjera i tako olakšali proizvođačima situaciju u kojoj su se našli izazvanom ovom pandemijom", navodi ministar. 

Vlastita proizvodnja može podmiriti domaće potrebe?

Podsjećamo da je i prema saznanjima iz Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS, pojavom korona virusa i posljedično uvođenjem vanrednih mjera u BiH, došlo do smanjenja tražnje živih životinja, prvenstveno tovnih junadi i svinja. Naši poljoprivrednici, na pragu proljetne sjetve, živu  stoku koju utove nemaju kome prodati. A ako je ne prodaju, neće imati novca za kupovinu sjemena i đubriva. Neće blagovremeno posijati i eto problema.

Uvozimo meso lošijeg kvaliteta dok domaća proizvodnja propada!

Upravo je zavisnost od uvoza dovela do toga da sada strahujemo da li ćemo moći prehraniti stanovništvo u narednom periodu zbog novonastalog stanja. Problemi se, za poljoprivrednike, već sada javljaju. Najveći izazovi sa kojima se ljudi suočavaju su nedovoljni poticaji za proizvodnju, nezaštićeno tržište za proizvedenu robu te nekontrolisan uvoz. Ipak, realnost je da mi ne možemo zadovoljiti sve potrebe domaćeg tržišta vlastitom proizvodnjom. U izvjesnoj mjeri bi mogli sa voćem i povrćem, ali sa žitaricama to nije slučaj jer je BiH veliki uvoznik ove strateške poljoprivredne robe.

Koronavirus je prilika za luk iz Prijedora, krompir iz Fojnice, mlijeko iz Gradačca...?

Ovoj situaciji bi trebalo pristupiti tako da se ulože raspoloživi resursi, potencijali, kapaciteti, ali i znanje kako bi se proizveo kvalitetan domaći proizvodi, prepoznatljiv i na stranom tržištu.

Preko 140.000 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava u BiH, 13.000 proizvođača mlijeka, više od 1.000 registrovanih plasteničkih poljoprivrednih obrta, znak je da nema potrebe za bilo kakvom panikom. Domaći farmeri, mogu u ovakvim situacijama zadovoljiti potrebe stanovništva. Uvoz se opravdava činjenicom da proizvodnja ne može podmiriti potrebe BiH tržišta.