Godišnje potrebe za pšenicom u Bosni i Hercegovini daleko su veće od proizvodnje. Potrebe nadomješta uvoz.
Koliko je gladnih usta nahranila stara Hrasnička vodenica, niko ne zna, jer se sa sigurnošću ne može utvrditi ni kada je ovaj mlin nastao. Postoje zapisi da su se na izvoru Večerice prije 200 godina nalazili mlinovi.
Ovaj, koji je i sad u pogonu, u Hrasnici kod Sarajeva, u vlasništvu je porodice Mehmeda Fetahovića, već pola stoljeća, sačuvan u autentičnom izgledu. Brašno proizvodi na tradicionalni način, a u kriznim vremenima najbolje se vidi njegov značaj.
"Raja navali nenormalno mljeti žitarice i kupovati brašno uglavnom kad je neki haos, k'o da neće nikad više biti hrane. Tako je bilo i kad je počela korona i rat u Ukrajini, pa je posla bilo više, a kasnije dođe sve na svoje", kaže vlasnik vodenice i napominje kako postoje samo zbog tradicije.
Žitarice najviše kupuje s Glamočkog polja kako pšenicu, tako i raž, ječam, heljdu, a globalna poskupljenja su se, kaže, itekako reflektirala na sve, pa je mali seljak digao cijenu i na lanjsku robu. Primijetio je i da se uslijed krize više sije, no još su to male količine, nedovoljne da pokriju tržište.
"Sjećam se k'o mali da su na području Hrasnice žitnice bile ogromne, toge više nema. A, moje mišljenje je, kad bi se mi organizirali, da bi Sarajevsko polje moglo hraniti čitavo Sarajevo", kaže Mehmed i pojašnjava da vodenica radi samo zbog njegovog ćejfa.
Iako tradicionalno ponovo postaje in, od malih vodenica, kaže, ne se može živjeti. Fetahovići zarade jednu solidnu platu. Ali, nešto veći porodični mlinovi mogu osigurati normalan život u Bosni i Hercegovini. Primjer je "Mlin-ko-Kopačević" u Donjem Svilaju kod Odžaka, registriran za uvoz-izvoz proizvodnju, promet, trgovinu i usluge.
Godišnje ovdje proizvedu oko pet hiljada tona brašna na električnom mlinu, kapaciteta 100 tona dnevno.
"Radi kompletna porodica i imamo nekoliko radnika pa stižemo sve. Ako neko misli plaćati da mu sve drugi radi, onda se ne isplati, treba uprijeti", kaže nam Snježana Kopačević, koja je inače i diplomirani agronom, pa kompletan proces drži pod okom struke.
Vlastitom proizvodnjom pšenice sa 100 hektara i otkupljenim količinama od 60 kooperanata, ovdje se melje domaća pšenica, odnosno 99,9 posto nje. U slučaju potrebe, uvezu male količine iz Srbije i Mađarske. "Naša pšenica je jako dobra jer su sada već izabrane sorte kvalitetnog zrna i ratare godinama educiramo, tako da dobijamo zadovoljavajuću kvalitetu brašna, ekstra nabijeno proteinski. Ništa bolja nije mađarska, srbijanska ili hrvatska", ocjenjuje Snježana.
Po prijemu robe vrši se klasifikacija od najbolje, premium, do treće klase, sve se otkupljuje, a potom se rade se miksevi i dobije se kvalitetno brašno. Iako je proizvodnja ozbiljna, stari običaj ušur nije zamro, pa u žetvi seljaci dovoze svoje pšenicu i mijenjaju za brašno, ali to su tek neznatne količine.
Prema preliminarnim podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, površine pod kojima je bila zasijana pšenica u 2022. godini iznosile su nešto više od 51 hiljade hektara, te je prosječan prinos bio 5,46 tona po hektaru.
"Na osnovu navedenih preliminarnim podataka možemo zaključiti da je godišnji prinos pšenice 278.711 tona, a da su godišnje potrebe za pšenicom i preko 550.000 tona. Stoga je zasigurno da je Bosna i Hercegovina zavisna od uvoza, koji gotovo kompletan dolazi s tri susjedna tržišta Mađarska, Srbija i Hrvatska", naveli su iz Vanjskotrgovinske komore BiH.
Cijena na tim tržištima, zatim cijene transporta, skladištenja, ambalaže, te energenata koja se koristi u domaćim pogonima za preradu žita, zasigurno će biti faktori koji će formirati cijenu brašna, a naposljetku i pekarskih proizvoda u BiH i u narednom periodu.
No, vratimo se na ovu godinu. U prvih devet mjeseci 2022., Bosna i Hercegovina je uvezla pšenice i pšeničnog brašna u vrijednosti od 167,2 miliona maraka. U odnosu na lani to je skoro za 60 posto više. Ali, treba napomenuti da nije riječ o količinski većem uvozu, on je neznatan tek 0,9 posto, radi se zapravo o povećanju cijena.
Uvoz u prva tri kvartala ove godine, u brojevima izgleda ovako:
Vodeća tržišta s kojih je BiH uvezla pšenicu su susjedna i to:
Kada se govori o uvozu pšeničnog brašna, najveće količine stižu iz Srbije, pa je u ovom periodu uvezeno 25,1 hiljada tona i to u vrijednosti od 19,8 mil. KM, te iz Hrvatske 5,1 hiljada tona u vrijednosti od 4,7 miliona KM.
Obim razmjene pšenice i brašna od pšenice vrijednosno je iznosio 187,3 miliona KM, što je za 59,8 miliona KM, više u odnosu na isti period lani. Pokrivenost uvoza izvozom je iznosio svega 12 posto. Prosječna izvozna cijena po jednoj toni brašna bila je 1.038 KM, a uvozna 822 KM. Prošle godine su ove cijene bile dosta niže, odnosno 657 KM izvozna i 510 KM uvozna.
Na nisku domaću proizvodnju žitarica utiče više faktora. Struka kao glavne navodi nepostojanje strategije poljoprivrede, usitnjenost parcela i niske poticaje. S druge strane, zemlje u okruženju su, u poređenju s BiH, mnogo veći, a samim tim i konkurentniji proizvođači.
Poskupljenje mlijeka i hljeba u EU odražava se i na BiH, ima posla i za tužioca?
Domaći privredni gigant, kompanija "Klas" d.d. Sarajevo, za preradu pšenice ima najveći i najsavremeniji mlin u jugoistočnoj Evropi, a njegov ukupni instalirani kapacitet je 450 tona dnevno. Ove godine su otkupljivali i domaću pšenicu te obećali kako će se potruditi da ona ne završi na tržištu drugih zemalja. Do zaključenja ovog teksta nisu stigli odgovori na naš upit o njihovim planovima, pa bit će to prilika za nastavak teme.
Hoće li se, u međuvremenu, neka od nadležnih institucija ozbiljno uhvatiti u koštac s brojnim problemima bh. agrara prije nego voda dođe do grla, trebali bi znati vrlo skoro, jer narod je odavno zašutio, od nameta, a možda i gladi. Kako nas je historija naučila to može značiti samo jedno - bit će frke.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Partner
Halilovići 10,
71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
e-mail: info@agroklub.ba
web: https://www.agroklub.ba