Zaštita krastavaca od pepelnice: Koje mjere daju najbolje rezultate?

Krastavac je jedna od najznačajnijih povrtlarskih kultura koja se u našim agroekološkim uslovima gaji u zaštićenom prostoru i na otvorenom polju. Osim što je profitabilna, proizvodnja ovog povrća je i zahtjevna, jer treba ispoštovati sve neophodne mjere, koje će biljkama obezbijediti normalan rast i razvoj.

Redovnim i adekvatnim prihranjivanjem, kao i zaštitom od bolesti i štetočina, pruža se mogućnost za visok i kvalitetan prinos.

Jedna od najznačajnijih bolesti krastavca koja se naročito javlja u zaštićenom prostoru je pepelnica čiji je prouzrokovač Erysiphe cichoracearum. Pored krastavca, ovaj patogen često napada tikvice, ali i bundeve.

Simptomi prvo na listovima

Savjetodavac za zaštitu bilja, Dragiša Stojanović, navodi da se simptomi najprije uočavaju na donjem i srednjem lišću i to uglavnom na licu lista, rjeđe na naličju.

"Karakterističan znak ovog oboljenja je bjeličasta, rastresita i pepeljasta prevlaka koja vremenom pokriva cijelu površinu lista uslijed čega on postaje hlorotičan, krt, a kasnije se suši i propada. Ukoliko je infekcija jaka, simptomi se uočavaju i na stablu, rijetko na plodu", kaže ovaj stručnjak za Agroklub.

Kako dalje napominje, patogen se najintenzivnije razvija na bujnim biljkama, a kao posljedica rane infekcije, dolazi do njihovog sušenja i propadanja. Uslijed značajnog oštećenja lisne mase smanjuje se i fotosintetska aktivnost, pa tom prilikom dolazi do usporenog razvoja i smanjenja kvaliteta plodova, u težim slučajevima i do umanjenja prinosa.

"Patogen se najbolje razvija na temperaturi od 25 do 30 stepeni uz prisustvo visoke relativne vlažnosti vazduha. To je čest slučaj u zaštićenom prostoru, naročito ako se ne osigura dobra provjetrenost, tačnije, adekvatna cirkulacija zraka."

Ne gajiti ga na istoj parceli tri godine

Kada je riječ o preventivnim i hemijskim mjerama koje se primjenjuju protiv pepelnice, treba istaći važnost primjene plodoreda, kao i gajenje otpornih sorti, uravnoteženo đubrenje i redovnu zaštitu.

"Plodored je jedna od najvažnijih mjera koju treba ispoštovati u svakoj proizvodnji. U ovom slučaju, ne treba gajiti krastavac na istoj parceli najmanje tri godine, kao ni srodne biljne vrste poput tikvica i bundeve", upozorava naš sagovornik i dodaje da treba voditi računa i prilikom izbora sorti i treba se opredijeliti za one koje su otporne.

Koje povrće je najbolje saditi poslije krastavaca?

Redovan pregled biljaka, provjetravanje i kontrolisanje temperature i relativne vlažnosti zraka, kaže on, nikako ne treba zanemariti.

Koje preparate primijeniti?

Kako ističe, treba izbjegavati veliku gustinu sadnje, prekomjernu količinu azotnih đubriva koja biljkama daje bujnost zbog koje su podložnije infekcijama, kao i orošavanje biljaka i kvašenje listova. Dezinfekcija alata i uklanjanje biljnih ostataka iz prethodne sezone, također su bitne preventivne i sanitarne mjere.

"Od hemijskih preparata primjenjuju se kontaktni i sistemični fungicidi različitih hemijskih grupa kako bi se izbjegla pojava rezistentnosti i to na bazi azoksistrobina, penkonazola, difenokonazola ili kombinacije fluopirama i trifloksistrobina", navodi Stojanović.

Poljoprivrednim proizvođačima se svakako savjetuje da strogo vode računa o dozi preparata koju je neophodno primijeniti, ali i karenci, to jest vremenu koje treba da prođe od momenta tretiranja do berbe.

"Preventivne mjere i pravovremena hemijska zaštita su ključ uspjeha u kontroli ove bolesti", zaključuje naš sagovornik na kraju razgovora.