Stjenice su veliki problem u biljnoj proizvodnji, kako ih se riješiti?

Za stjenice je karakteristično da otpuštaju neugodan miris kada se nađu u kontaktu sa ljudima ili drugim prirodnim neprijateljima, a koji se zadržava na usjevima i smanjuje kvalitet plodova koji se nakon toga ne mogu više koristiti za ishranu. Riječ je o polifagnom insektu, iako je do nedavno pravio štetu samo na žitu, kupusu i nešto malo na voću (najviše na malini). 

U proteklih nekoliko godina, kod nas ali i u regionu, javile su se i nove vrste ove štetočine koje predstavljaju sve veći problem u biljnoj proizvodnji. Ove sezone evidentirana je njihova značajnija pojava na brojnim usjevima, ali istovremeno i u kućama i drugim objektima. 

Iako postoji veliki broj različitih vrsta stjenica, nisu sve štetne za gajene biljke. Na našim prostorima najčešće se javlja kupusna stjenica, na kupusnjačama poput kupusa, kelja, brokolija, rukole, rotkvice i repe. U rjeđim slučajevima će izazvati veće ekonomske gubitke zato što se ne pojavljuje masovno samo na jednom mjestu, savjetuje Radmila Pašić iz PSSRS.

Mogu uzrokovati i neobrazovanje sjemena kod kukuruza

Kako imaju dobro razvijenu sposobnost letenja, lako prelaze sa jedne vrste na drugu, a hrane se nadzemnim djelovima biljaka i to skoro svim voćarskim, povrtarskim (posebno vrežastim povrćem) i ratarskim usjevima. Štete najčešće uzrokuju larve i odrasle jedinke, tako što sisaju sokove izazivajući nekrotične pjege i gubitak boje na zelenim dijelovima, ali takođe izazivaju i deformaciju plodova, umanjujući na taj način njihovu tržišnu vrijednost. 

Uočena pojava zelene stjenice na povrću - kako je suzbiti?

Ako dođe do intenzivnijeg napada, može se javiti i potpuni gubitak prinosa. Kada su ugroženi kukuruz i soja, može doći i do toga da se sjeme uopšte ne obrazuje. Dodatna poteškoća je i to što se ova štetočina grupno seli sa jedne vrste na drugu tako da najveće štete pričinjava po obodima parcela. Osim toga, uzrokuju i indirektne štete jer na mjestu uboda prenose i fitofagne gljive ili bakterije koje zatim izazivaju bolesti i na taj način čine da plodovi budu neupotrebljivi. 

U našim agroklimatskim uslovima stjenica ima dvije generacije godišnje. Druga generacija je aktivnija tokom avgusta, kada se intenzivno razvijaju larve da bi do kraja septembra završile svoj ciklus razvića i bile spremne za prezimljavanje. Jesenji period je zato vrijeme kada se one zavlače ispod kore drveća i drugih skrovitih mjesta, kako bi tu ostale do proljeća.

Preprouka preventivnog djelovanja u cilju kontrole

Njihovo suzbijanje je kompleksan proces i zahtjeva primjenu više mjera, ali poljoprivrednici se najviše oslanjaju na korištenje insketicida, iako oni često nisu dovoljno efikasni zbog sposobnosti ovih štetočina da prelijetaju na nove domaćine i ponovno se vraćaju u prethodno tretiran zasad. 

Kao mjera kontrole, preporučuje se prije svega preventiva. Brojnost štetnih insekata odredi se vizuelnom metodom, odnosno, pregledom prisustva jaja na naličju listova ili na biljnom tkivu. Odrasle jedinke mogu se hvatati i svjetlosnim klopkama, mada to nije pouzdan pokazatelj njihove brojnosti, za dalje određivanje praga štetnosti. 

Smeđa mramorasta stjenica: Ugroženo i jabučasto i koštičavo voće, vinova loza i kukuruz?

Što se tiče zaštićenih prostora, hvataju se uz pomoć ljepljivih ploča dok se njihov ulazak u objekat može spriječiti primjenom zaštitinih entomoloških mreža. Jedna od preventivnih mjera za smanjenje brojnosti je uklanjanje korovskih vrsta oko parcela sa gajenim biljkama.  

Kod hemijskog suzbijanja voditi računa o karenci

Hemijsko suzbijanje je otežano na usjevima jer napadaju plodove u tehnološkoj zrelosti kad je upotreba insekticida ograničena zbog poštovanja karence.

Preporuka poljoprivrednicima je da zbog toga tretiraju takozvane lovne biljke (leguminoze u proljeće i krstašice u jesen) i na taj način spriječe migraciju stjenica na usjeve.

Smrdibuba: Povrtna stjenica sisa plodove pred samu berbu - kako ju suzbiti

U Bosni i Hercegovini nema mnogo registrovanih preparata, naročito za mramorastu stjenicu, ali se mogu suzbijati sredstvima na bazi piretroida, kao što su bifentrin, permetrin, fenpropatrin, s tim što se mora voditi računa o prirodnim neprijateljima koji će takođe biti uništeni ovim sredstvima jer su neselektivnog djelovanja.