Za dobar urod potrebno je obaviti sjetvu i sadnju u optimalnim rokovima, sa odgovarajućim usjevima. Krastavcu odgovara uzgoj u združenom usjevu, a dobrim odabirom vrsta koje sadimo pored njega, možemo smanjiti napad štetočina, pojavu oboljenja i povećati prinos.
Krastavci su, pored paprike i paradajza, vrsta povrća koju svi uzgajamo. Mogu da se proizvode u zatvorenom prostoru (plastenicima i staklenicima) i na otvorenom. Veoma su pogodni za uspijevanje na balkonima i terasama jer dobro rastu posađeni u posude ili namjenske vrtlarske vreće.
Ukoliko ih gajimo u zatvorenom grijanom prostoru, sjetva rasada se obavlja od februara do sredine marta, a tokom aprila se obavlja sjetva u negrijanim prostorima, kao i sadnja na otvorenom. Kada prođe opasnost od kasnih proljećnih mrazeva (kraj aprila i početak maja), obavlja se direktna sjetva na otvorenom polju.
Kod ovog tipa sadnje, dubina na koju polažemo sjeme je oko 2,5cm, kako bi ono koje klija, bilo bolje zaštićeno od kolebanja temperature. Ukoliko obavljate sjetvu na otvorenom, dobro je mjesto sadnje poklopiti plastičnom bocom kojoj je odstranjeno dno. Na ovaj način će mlada biljka krastavca koja niče i raste biti zaštićena od vjetra i mraza. Veća sjetvena površina se može prekriti baštovanskim platnom.
Za sjetvu ili sadnju na otvorenom, birajte osunčane terene sa rahlim i dreniranim zemljištem. Izbjegavajte vjetrovita mjesta. Optimalna temperatura tla za sjetvu krastavca je od 17 do 18°C i pri ovim uslovima, niče za 7 do 10 dana. Prilikom sadnje, poštovati plodored jer ovo povrće na istu površinu dolazi tek poslije tri do četiri godine. Ukoliko koristimo gotov rasad, tada biljka treba da je dugačka 20cm, sa 4 do 6 dobro razvijenih listova.
Poput drugih biljnih vrsta i krastavac pored nekih biljaka bolje raste, razvija se i donosi veći urod. Naravno, postoje vrste koje negativno utiču na njega. Dobrim odabirom šta sadimo u blizini, možemo preduhitriti pojavu raznih bolesti ili umanjiti napad štetnih insekata i drugih organizama.
Ova povrtna vrsta voli sadnju sa drugim biljkama. Obično krastavac uzgajamo u monokulturi, zbog njegove potrebe da se uzgaja uz potporanj. U monokulturnom uzgoju, podložniji je napadu štetočina i pojavi oboljenja. Povećanjem biljne raznolikosti možemo pozitivno djelovati na njega i privući korisne insekte.
Grašak, pasulj i druge mahunarke imaju osobinu da na korijenu razvijaju bakterije iz roda Rhizobium koje im omogućavaju azotofiksaciju. Na ovaj način leguminoze obogaćuju tlo azotom, što povoljno djeluje na krastavac.
Pored mahunarki, čitav je niz biljnih vrsta koje su mu dobri susjedi: kupusnjače (kupus, karfiol, brokola), luk, salata, rotkvice, kukuruz.
Potočarka smanjuje napad lisnih vaši, neven i origano svojim mirisom tjeraju štetne insekte i zemljišne nematode.
Suncokret može poslužiti krastavcu kao potpora za penjanje.
Loši biljni susjedi su dinja i krompir jer izuzetno loše utiču na rast i razvoj ovog povrća. Zbog toga ih treba saditi što dalje. On ne voli ni blizinu kadulje.
Tagovi
Autorica
