S obzirom na to da je zelena salata najpopularnije lisnato povrće u svijetu, stvaranje sorti koje joj omogućavaju duži vijek trajanja ima velik značaj za budućnost proizvodnje.
Naučnici Službe za poljoprivredno istraživanje (ARS) identifikovali su pet sorti zelene salate romane koje nakon branja sporije propadaju. Naime, istraživači su pronašli lokaciju gena koji je povezan s venućem i smeđenjem tog povrća.
Upravo to će ubrzati razvoj novih sorti romane, poznatih kao rimska salata koje će imati duži vijek trajanja, a budući da je ovo najpopularnije lisnato povrće na svijetu, istraživanje ima velik značaj za proizvođače.
"Nemogućnost ranog ocjenjivanja propadanja i venuća prilikom razvoja novih sorto bila je prava prepreka u napretku uzgoja. Imati ove molekularne markere znači da se mogu razviti sorte koje se sporije kvare i manje smeđe, a to su bitne osobine za ekonomsku važnost proizvoda", rekao je za phys istraživač studije i genetičar Ivan Simko iz ARS-ove jedinice za unapređenje i zaštitu usjeva u Salinasu u Kaliforniji.
Kada se uzmu u obzir ocjene venuća i oštećenja najbolje sorte za komercijalnu proizvodnju, ali i biljke za razvoj novih sorti su: Darkland, Green Towers, Hearts Delight, Parris Island Cos i SM13-R2 koje su proizvedene u laboratoriji ARS u Salinasu.
Pored toga, istraživači su otkrili da hromozomska regija koja sadrži gene za sporo propadanje takođe sadrži četiri gena (Dm4, Dm7, Dm11 i Dm44) i jedan DNA genom (qDm4.2). Ovi genomi su otporni i na jednu od čestih bolesti salate, a riječ je o plamenjači.
Ta kolokacija pokazuje snažnu povezanost jednog ili više od četiri gena i brzinu propadanja. DNA markeri se mogu koristiti za razvoj novih uzgojnih linija s manjom tendencijom uništavanja i poželjnim kombinacijama gena za otpornost.
Do toga dolazi zbog puknuća ćelija unutar listova salate, što dovodi do isušivanja i truljenja te narušava njenu prodajnu vrijednost.
Gotovo 100.000 kg zelene salate povučeno zbog bakterije E. coli
U nastojanju da kontrolišu i produže rok trajanja, prerađivači i distributeri su razvili ambalažu koja smanjuje kvarenje pomoću azota kako bi se spustio nivo kisika koja dovodi do propadanja. Međutim, to je skupo, a takav način čuvanja može dovesti do drugih posljedica poput neugodnih mirisa ili stvaranja bakterija.
"Naša je studija bila usmjerena na pronalaženje sorti koje posjeduju nizak potencijal smeđenja i venuća bez potrebe za ograničenjem snabdjevenosti kisikom", objasnila je Yaguang Luo, koja je vodila istraživanje.
Ovo otkriće je velik napredak u genetici i daje proizvođačima obećanje kako će se razviti nove i otporne sorte salate koje će imati veću vrijednost na tržištu.
Tagovi
Autorica
